Pregled posta

NOVI STARI PLESNI KORACI I ISPREKIDANE CRTE

( pustite si odmah ovu muzikicu dole...pa bumo skroz u istom ritmu....)

Salsa...senzualni ples koji imaš u nogama....
ako si čager i ako si volio
zaplesati na Buena Vista social club.

Krenula sam promotivno i iz zafrkancije,
radi onih dugih ženskih razgovora nakon sata plesa,
a onda se pozitivno iznenadila kako je dugo plešem.

Točnije, bila sam svega pet puta
i naučila dosad sedam figura.

Al kad se prepustim i ne brojim korake,
noge idu same tamo gdje trebaju ići...

Puno plesa u nogama...

Plešem i pred očima imam pogled na neki predivan bijeli grad pored mora....
Kao da sam povezana s nekim tko stalno putuje....
...pa svijet gledam njegovim očima...



Muči me što svaku nesigurnost partnera u plesu,
zločesto iskoristim da bih ga povela.
Primjetila sam da mi se to događa kod okreta,
kad nisam ni sama baš najsigurnija.

Pogotovo kad sam nesigurna.
Tad imam potrebu preuzeti kormilo.

Dakle, ulovi me potreba za superiornošću
baš onda kad osjetim vlastitu nesigurnost.

Onda sam u stanju i planinu od partnera pomaknut.

A partner se tada, ako je iole nesiguran, još jače ufrazi od straha.
Jer u plesu isključivo on treba voditi.
To se od njega očekuje po prirodi stvari.
I tako budemo oboje nesigurni.
Strava i užas.

Pokušala sam tako u par navrata plesno povesti i samog instruktora.
Dignem čak i ruku,onako, da ga zavrtim.
I jednog crnca koji ritam ima u nogama otkad se rodio,
pokušavam povesti ko bebu.
Teško se prepuštam.
Al srećom, nisu se dali.
Imaju samopouzdanje.

A kod plesanja vidi se sve.
Temperament, samopouzdanje, seksipil, osjećaj za humor,
za prepuštanje,za ono istinsko uživanje u životu.....




Ako oboje osjetite poriv za dominacijom,
trenutno se raspada usklađenost pokreta,
i krenete svatko u svom pravcu,
mada ispravnih koraka i dobrog ritma....
Ako pak osjetite istovremeno potrebu da vas se vodi,
trenutno nastaje zrakoprazan prostor,
nestaje energija neophodna za ples....

Baš kao i u svakom ljubavnom odnosu,
bitan je tajming
i usklađenost očekivanja i želja...

Zaključila sam i da ne znam podvlačiti crte.
Uvijek su nekakve krivudave, drhturave, isprekidane i nejasne.
To ne znači da se vraćam na staro.
Samo ne znam zauvijek prekidati veze.
Prije sam mislila da je to znak moje duhovne širine,
danas mislim da je to čisti kukavičluk.

Po ljubavnom feng shuiju sigurno bi trebalo
neke ljubavne odnose i neke ljubavne osjećaje,
negdje zauvijek pospremiti.
Napraviti red.

Od bivših sam puno realnih stvari o sebi mogla čuti.
I puno nerealnih, filigranskih sjećanja koja su me hranila za dalje.
Al bivši su bivši. Nisu sadašnji.
Treba ih pospremiti.
Ne nužno na neko sigurno mjesto.

Čuje na radiju "Za Esmu" od Dugmića,
pa osjeti potrebu čuti me,
jer me sanjao...
Jer smo si bili prve djetinje ljubavi,
pa je odselio,
pa se nismo vidjeli punih dvadeset godina.
Budući nisam podvukla crtu,
ja se još smješkam preko telefona,
umjesto da budem hladnokrvna.

Mislim, divno je doista biti nečija Esma.

Međutim, Esmi se tu jasno kaže: Ne računaj na mene.

Ali čak i Esmi treba netko na koga će moći računati.

S kime će se moći prepustiti...

S kim neće ni osjetiti nesigurnost....

Kome će dati da je povede.....s povjerenjem.....

Kad muzika stane i napraviš zadnje plesne korake,
prije no što se svjetla ugase i plesni podij utihne,
treba osjetiti zahvalnost ako je bilo dobro,
zapljeskati,
ali i krenuti dalje.

Novim, dječjim koracima....
U plesnim cipelicama....
Ponovno....

NINA BONITA....