Sjedim ja, prije nekih 2 i pol tjedna kod svog Vlade na šanku…taman poslije posla…6 sati popodne. Sjedim ja, Vlado trkelja nešto o nekim pičkama na Zrću…dok on trkelja ja ispijam svoje omiljeno karlovačko i kimam glavom u stilu – „Tako je Vlado…tako je!“ a u glavi razmišljam – „Jebo majku…jesam ja za sutra rezervirao beton pumpu i kamione!?“. Misli mi prekinu zvono na mobitelu…zove me prijatelj sa kojim sam radio u prošloj firmi...jedan od rijetkih poziva kojem se iskreno obradujem. Javljam se ja kad čuješ njega:
- Aloooou tigre!
- Pa gdje si vepre?
- Evo me…borba. Kako ti?
- Isto borba jebem ju i borbu.
- Pa el nije rat gotov?
- Kaki gotov…ovo gore od rata…ne puca se a svi sagnuti.
- Hahahahaha
- Hahahahaha
- Ti…ovaaaaaaj…jel mi moš pomoć kako?
- Reci vepre…pucaj!
- Ma moj mali.
- Koji tvoj mali? Da nije onaj u gaćama?
- Ma ne taj…moj mali…jebem li mu…ma…ide sad na popravni iz matematike…pa…jebemu…ako moš kako pomoć?
- Instrukcije?
- A-a
- Nema problema. Koji mali ide razred?
- Prvi srednje
- Već je tolki???
- A e. Jebi ga…rastu djeca
- Pa sjećam ga se ka mulca.
- A štaš tigre…idu godine
- Jebo to…eto mene sutra kod tebe…rec malom nek pripremi digitron i bilježnicu
- Fala ti puno
- Aj ne jebi
- Bok
- Bok
Eto tog sutrašnjeg dana…dođem ja do frenda…sjednemo mali i ja za stol. Reko
- Mali znaš li ti išta?
- Nešto da nešto ne
- Da je nešto DA a nešto NE, nebi ti sad gleda ume.
- Hm
- Hmči hmči. Daj mi bilježnicu iz matematike da vidim što ste radili u školi.
Donese mali bilježnicu…a bilježnica bijela ka papina uniforma. Nema u njoj pola jedne formule i jedva 2 koordinatna sustava sa krivuljama u padu ka naše gospodarstvo. „A sunce ti žareno!!!“ – pomislim ja u sebi. Pa mali nema ništa u bilježnici. A ništa. Reko sad ćemo sve ispočetka…lagano. Sjedim ja i razmišljam, kako sam zadnje instrukcije davao iz statike…prije jedno 3 godine…i da prema djeci moram imat pedagoški pristup…el ono…na fino…kulturno…staloženo…bez da planem na dijete. I tako, krenuli mi. Učim ja malog prvi dan potencije – 2 na osmu…pa x na 100tu…i tako redom. Prati to mali, tako tako. Drugi dan opet novo gradivo….treći dan opet novo gradivo…ima toga pun kurac…cijela matematika…mali ništa cijelu godinu radio nije. Prošlo 5 dana instrukcija…ja fin…staložen…kulturan…ama pedagog ipo. Šesti dan, sjedimo mi. Mali zainteresiran za instrukcije ka Jadranka Kosor za rvacko gospodarstvo. U tijeku instrukcija napišem ja na papir razlomak osam četvrtina (8/4) i pitam malog:
- Koliko je to osam četvrtina?
Sjedi mali…gleda on u to…i veli on meni mrtav ladan:
- 4!
- 4?
- A-a
- Sigurno?
- Da
Gledam ja u onih osam četvrtina…pa pogledam u malog…a njemu faca onako…ka da sam ga pita neku pizdariju (i jesam) pa sad on dao odgovor a kao MENI NIJE JASNO DA JE TO 4…el…ono…u stilu – „A KOJI SE ON KURAC SAD ČUDI DA TO NIJE 4!?!?!?!?“
Sjedim…osjetim kako mi iz peta dolazi udarni val…prelazi preko koljena…bubrega i lijevog i desnog…kroz prsa ravno u glavu. U glavi mi lubanja odma napukla i odvojila se u predjelu – uši. Gornji dio lubanje je odskočio jedno metar ipo u zrak a ogromna količina dima je ispunila sobu. Nisam više mogao. Gledam malog…reko:
- O jebem li ti sunašce žareno da ti jebem.
- ????
- Ama što se čudiš ko mutav na brašno…da ti jebem krušnu mrvu. Konjino jedna, da konjino.
- Pa…pa…pa…
- O što PA jebem li ti sunašce tvoje koje te grije. Aj ponovi da je to 4 i jaja ću ti odrezati….oću bogami. Ponovi…aj ponovi da je to 4 ka Boga te molim!?...aj ponovi…aj ponovi ako imaš muda…neš se živ dići sate stolice da ti jebem krušnu mrvu tebi i toj tvojoj glavini sjebanoj. Vole…volčino!
- Ma…ma…pa…ma…pa
- Amapama šutiiiiiiiiii dok ti letvu oglavu nisam strusio, da šuti!!!! Ima u top da te zguram i ispalim u 3 pičke materne. Let´t ćeš zrakom ka njemačka štuka 41e. Ako te niko neizdeveta, ja ću. Ćaća te rođeni neće spasit. Ja da se jebem ovdje a ti meni da kažeš da je to 4???? Udavit ću te ka zeca…ni „plavi telefon“ te neće spasit, ja ti garantiram.
- Pa…
- Šutiiiiiiiiii…ne govori ništa!!! Saš vidt što su instrukcije. Gestapo je goli kurac štoš sad dobit. A jaoooooo štoš sad jebat ježa u svaku bodlju. Tiš meni na pičku i loptu mislit dok se ja ovdje jebem sa ovim formulama…a??? Lebac ti jebem…buđavi. Slijede instrukcije po lički. Ajmo sad…KOLIKO JE OSAM ČETVRTINA?
- 2
- Jesi siguran?
- Jesam
- I bolje ti je…krušnu ti mrvu jebem. Ajmo sad dalje. Koncentracija je od sada tvoje drugo ime.
I onda udri još 10 dana matematike po 2 puna sata na dan. Eto jučer imao pismeni…od 10 zadataka, 8 riješio točno….a danas…evo sad prije 3 sata…nazove me frend i kaže
- Alouuu tigre
- Oooo vepre
- Evo me sad mali zvao iz škole i viče „Stari aj odma zovi Kruleta i javi mu da sam prošao i usmeni i da je matematika riješena i nek dođe sutra na roštilj!“….aj fala bogu gotovo je
- Položio mali?
- A-a….fala ti puno!
- Ma nema načem
- Sutra je roštiljada….obavezno dođi!
- Dolazim. Može.
Što jes jes…drago mi da je prošao…ipak…nije svako za instrukcije na lički način.
Post je objavljen 05.07.2011. u 12:34 sati.