neke od mojih priča su istinite.
evo još jedne takve priče, koja počine buđenjem...
probudio me san.
a taj san nije bio san,.
bila je to jedna slika iz prošlosti.
u mene je gledala mala crna mačkica.....
ima već nekoliko godina da na nju nisam mislio.
ne znam zašto mi se sada javila....
...............................................................................
sada, kada se ponovo otvaraju vrata bezdana,
mračnog ponora, koja pokušavah zatvoriti.
sada, kada me ponorska hobotnica ponovo grabi svojim kracima,
omotavajući se oko moje duše.
sada su se ohrabrili i svi ostali.
pijavice se guraju jedna preko druge,
koja će se izboriti za mekši komad kože. isisati više krvi.
kosturi iz ormara uzbuđeno zveckaju oštrim zubima u praznim čeljustima.
sablasti vrte oko mene vrzina kola, tako da izgledam kao princ prašine,
a ne twirl, gospodar crvotočina.
......................................................................................................................
...no, da se vratim na priču.
ljubljana. deset godina ranije.
sticajem nekih okolnosti sam se našao tamo.
u tom nepoznatom stanu, uglavnom nepoznatom društvu...desetak ljudi možda.
večer. sasvim normalna, ugodna. neobavezno druženje...
vlasnica stana je imala mačkicu. malu crnu mačkicu.
još jako mladu, negdje na pola veličine odrasle mačke.
kao i sve mačkice njene dobi, i ova je bila razigrana, umiljata...
sve dok nije ugledala mene.
bila je to mržnja na prvi pogled. njena mržnja, da budem precizniji.
nakostriješila se, zafrktala, i krenula u napad.
fokusirana na moju glavu.
uzalud ju je vlasnica lovila, odmicala od mene, pokušavala zaigrati...
čim bi ju pustila, mačka bi se usredotočila na to da mi dopre do glave, zvjerski frkteći.
morala ju je izbaciti iz sobe. zatvoriti u hodnik.
između sobe i hodnika su bila staklena vrata.
mačkica je u hodniku potpuno poludila. izgubila kontrolu. zaboravila da je mačkica.
gledali smo je kako se zaleće, i zabija u staklo od vrata, sa treskom.
pa opet. pa opet. još jače, i jače...nije odustajala.
iako je bila riječ o sićušnom stvorenju, prizor je bio nevjerojatan. scary, kind of.
podivljala zvijer pokušava razbiti staklo, da bi doprijela do mene, svoje žrtve.
morao sam se naposlijetku skloniti izvan mačjeg vidokruga,
da bi ju vlasnica ulovila i odnijela nekamo...
mala crna mačkica.
vratila se.
opet.
u snu.
Post je objavljen 30.06.2011. u 20:45 sati.