ŠTITONOŠA br. 39
MARKO MARČINKO IZAŠAO JE IZ ZATVORA DVIJE I POL GODINE PRIJE, JER MESIĆ GA JE POMILOVAO
Direktor i vlasnik Glumine banke d.d. Marko Marčinko osuđen je 2002. godine na Zagrebačkom županijskom sudu na četiri godine zatvora zbog kriminala, a sud ga je uz to obvezao da mora vratiti 14,5 milijuna kuna, koliko je procijenjena šteta. Vrhovni sud povisio je Marčinku kaznu sa četiri godine na sedam godina zatvora. U rujnu 2006., Marčinko je dobio uvjetni otpust, dvije i pol godine prije odsluženja kazne, jer ga je Stjepan Mesić pomilovao. U aferi Glumina banka d.d. na zatvorsku kaznu bio je osuđen i njegov sin, ali i njega je predsjednik Republike pomilovao.
Još jedan istražni postupak pokrenut je protiv Marka Marčinka bivšeg bankara i vlasnika Glumine banke d.d. zbog gospodarskog kriminala. Provodi se istraga i protiv Sandre Zubčić i Nevena Barača bivšeg predsjednika uprave Dubrovačke banke. Osim njih troje, sumnjiči se i Angel Organdžijev, koji je u međuvremenu umro. Oni su od travnja 1995. do ožujka 1998. godine sklapali štetne ugovore.
Marko Marčinko se sumnjiči da je izvukao protu-pravnu dobit od pedesetak milijuna kuna. On je kao ovlašteni zastupnik i direktor poduzeća TD Ksaver projekt d.o.o. i Agram ing. te „Glumina gradnja“ imao ovlasti uz pomoć kojih je mogao raspolagati novcem na nerezidentnim računima.
Stjepan Mesić oprao je dio prijašnjeg grijeha kriminalne skupine na čelu sa Markom Marčinkom. Ovo je i dokaz kako Mesić se miješa u sudbenu vlast, kako je on zadnja točka i korektiv. Marko Marčinko opet je na udaru Županijskog suda sa svojim podređenima. Sandri Zubčić nalagao je plaćanje fiktivnih računa. Na taj način iz tih poduzeća na nerezidentne račune poduzeća „Hallmark“ prebacili su 12,8 milijuna (ondašnjih) njemačkih maraka, te 476.713 dolara, dok je na račun Chanela LTD-a prebačeno 461.000 DEM. Marčinko je taj novac kasnije podizao te ga je djelomično zadržao za sebe, dok je dio dao Nevenu Baraču i Vinku Brnadiću (jednom) iz afere peti ortak – Dubrovačka banka. Njemu je predao dva puta po milijun DEM. Sumnja se da je Mesićeva predsjednička izborna kampanja 2000. godine bila financirana novcem iz Glumine banke, tj. od oštećenih štediša.
Od tog kriminalnog novca Neven Barač je 26. lipnja 1995., platio Marku Obrvanu, članu uprave Dubrovačke banke 200.000 DEM za kuću. Za stanove i kuće, slične iznose davao je i Vinku Brnadiću te Petru Luburiću, nekadašnjem dubrovačkom šefu SUZUP-a također jednom iz afere peti ortak. Marčinko i Organdžijev sumnjiče se da su 01. ožujka 1994., sklopili fiktivni ugovor za poduzeće „Technoing“ G.m.b.h. od 1,7 milijuna DEM. Osiguranja i potraživanja išla su preko Riječke banke, a Organdžijev je taj novac zadržao za sebe.
Marko Marčinko i Sandra Zubčić sumnjiče se i za sklapanje fiktivnih ugovora s Organdžijevom (od kojeg su) u listopadu 1995., naručili kupnju 50 tona pamuka. Naručena roba bila je vrijedna milijun dolara, a Marčinko je Riječkoj banci naložio da tu sumu plati „Tehnolinku“ iako je znao da roba neće biti isporučena. Na sličan način Marko Marčinko i Sandra Zubčić su od Organdžijeva naručili 3000 tona toplog valjanog lima. Cijena je ovaj put bila 1,9 milijuna DEM, a osiguranje je išlo preko Dubrovačke banke, koja je novac isplatila Gluminoj banci, iako roba nije isporučena.
Na kraju ostavljam (vam) pitanje – zašto se je Stjepan Mesić u to sve petljao? I čime ga je Marčinko zadužio?
U Bjelovaru, 26. 05. 2008.
VOĐA POKRETA „ŠTIT“:
Branko Stojković
CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
Telefon: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Post je objavljen 28.06.2011. u 09:19 sati.