Marketing
Lažna jesen
Udaram u tvoju ruku, što kaže mi stani.
Odgurne mi čelo, snažno,
ugasi me poput plamičca, vlažnim prstom,
uz tihi ksss..
Grlim se, stišćem, zamišljam.
I još jednom, pa opet, kao glupa muha
zalijećem se u te grane tvoje.
Gorostasan, a nježan jablan si.
Iako uistinu što želim izaći je, iz očajnog ti stiska,
osjećaš da gubiš me, zar ne?
Izbodena sam trnjem tvog osmijeha.
Čak i on živi.
Ja mogu samo promatrati iz prikrajka.
Nekad i procvjeta, taj osmijeh.
Kao list, što ne zna da jesen još nije,
padaju moje sigurnosti,
u tebe, u nas.
Konstantno odvučena bivam, odnesena,
od ljubavi prema tebi,
od nekih donžuana,
što daju snagu ruku, i lažna obećanja.
Poput lista, u lažnu jesen,
dok mirišem zumbule lažnog proljeća.
Post je objavljen 12.09.2011. u 18:27 sati.