SAMI SEBI SUDE
PRIJETIO JE DA ĆE UBITI B. STOJKOVIĆA,
A NA KRAJU JE UBIO SEBE
Bio sam u parku “Borik” na trčanju, na rekreativnoj stazi, koja nalazi se u samoj blizini ulice M. Gupca u Bjelovaru, sa jednim poznanikom N.Z. Poslije trčanja tu smo se šetali. Tada je naišla jedna žena sa psom koji je bio bez brnice na njuski i bio je pušten. Pas je svuda trčao naokolo. Ja, iako sam bio udaljen od psa dvadesetak metara, pas kada je nas opazio, dotrčao je prema nama, tj. prema meni te me režeći napao, i to iz čistog mira. Ja sam ga u obrani udario nogom, pas je režeći i lajući pobjegao.
Nije prošlo ni desetak minuta, mi smo već izišli na obilježeno obližnje parkiralište za automobile, kod groblja “Borik”, te smo išli prema našem vozilu. Odjedanput vidjeli smo veliki tamni auto koji svom silinom ide pravo na nas. Moj poznanik koji je bio s menom uplašio se je i pobjegao u stranu. Vozač audija 6 zakočio je samo desetak centimetara ispred mojih nogu, on agresivno je istrčao iz auta van, i tako dotrčavši unesao mi se u lice. Svojim šakama klatio mi je ispred nosa, derući se: “Ubit ću te”, nabit ću te u asvalt i beton, … No, da spomenem ja sa tom osobom koja mi je prijetila nikad prije nisam dolazio u bilo kakav sukob. Znao sam da je naoružana do zuba, i zbog toga sam odlučio da ostanem miran. Ali svejedno nisam mogao otrpiti prijetnje i uvrede, jer ja nisam ništa bio kriv, kada se je M.J. na mene izvikao sav uzrujan. Rekao sam napadaču: Ajde samo stavi prst na mene! Ti si bolesna osoba i nisi normalan, prolupao si. Tvoj pas je napao mene, i on je kriv, a ti umjesto da se meni izvineš dolaziš me napadati? M.J. mi je pokazivao ruke, tj. prste govoreći kako se sav trese. Ja sam mu rekao: ti možeš se tresti koliko god hoćeš, ti bi znači ubio čovjeka zbog psa, kako je to učinio onaj “nenormalni čovjek” u gradu Koprivnici.
Tada su se svi razgovori prekinuli, i mi smo se razdvojili, svaki na svoju stranu. Ovo je jedan slikoviti i selektivan prikaz u kojem ja pokušavam dati, odnosno pružiti svaku novu informaciju, i tumačenje. Ne želim da se prikrije kodifikacija ovakvih tema. Bjelovarski novinari, njih devedest posto, gotovo pokvareni su do srži. Oni ne žele o takvim stvarima pisati – jer su ulizice i prodane duše… Oni koji ne vjeruju u Branka Stojkovića, već su propali, sami su sebe osudili. Licimjeri i kukavice neće ući u kraljevstvo Božje. Kad promatramo sve one koji su mi se ni krivom, ni dužnom zamjerili, ja razmišljam o silama što stoje iza mene.
I reče Bog: “Dakle ti si išao dirati u stablo života, a rekao sam ti da je to zabranjeno.” (Biblija; 3,1-24) Naročito razmišljam o silama koje me ŠTIT-e, a one kadre su, da svojom energijom (strujom) spletu – vlastiti “ŠTIT”, čudnu, zaštitnu mrežu. Tko se u nju dirne – stradao je. Naslov (ovog teksta) također služi kako bi dao jasnu poruku ovom tekstu, ocrtao simboliku, koja je i opomena. Svaka ovakva spekulacija skriva prvenstveno stvarnost u kategoriji življenja. Osim okvira ovog proučavanja, jest kronološki slijed svih “hulitelja na Branka Stojkovića”. Kada ih sud ovozemaljski neće suditi, onda ih sudi “čista sila života”.
Gotovo u Bjelovaru pola sudaca, državnih odvjetnika i policajaca, obezvređuju rad i dostojanstvo ove zajednice, tj. države, jer zloupotrebljavaju svoj položaj i ovlasti. Nema žestokih rasprava na šokantne odluke sudaca, no to se daje samo mali dio pozornosti. U palači pravde ovdje u Bjelovaru, teška bremena se vežu, i nezgodna za nošenje, a za velika kriminalna djela nastupila je apsolutna zastara. Bjelovarski mediji prodane su hulje.
Nisu čak htjeli ni popratiti svečano obilježavanje ŠEST GODINA postojanja Udruge “ŠTIT” (15. 2. 2000. – 15. 02. 2006.). Nije to samo dan kada se treba sjetiti obljetnice, ili još jedne godine rada izna nas, nego građani i sami bi se daleko više trebali zalagati i angažirati za svoju sredinu, odnosno zajednicu u kojoj žive. Politika i duhovni život, socijalna pitanja, totalno su dezorijentirani. Samo oni dobro žive, koji su se okupili oko “umjetno naložene” vatre, a u toj iluziji vrte se i ostali. Ovo je generalna poruka – svima onima koji u sebi nose ANTIČOVJEČNOST. Čak su im i psi miliji od ljudi. Tako mediji skrivaju veliku odgovornost, ili bolej rečeno, oni skreću pažnju na sporedna pitanja, i tako odvlače građane na slijepi kolosijek, oni siju “VELIKO PROKLETSTVO”, sjeme zla.
Branka Stojkovića je bio zamolio jedan svećenik da mi na papir napiše sve svoje ovakve primjere, onih koji su na sličan način ovako prošli.
ŠTIT je NAJVEĆI !
Predsjednik Pokreta “ŠTIT”:
Branko Stojković
www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Tel: 091/797-65-56
U Bjelovaru, 16. 02. 2006.
TRAGEDIJA: Marijan Jagušić (46) u Bjelovaru počinio samoubojstvo
Ubio se hrvatski branitelj i dobrostojeći poduzetnik
Autor: Željko RUKAVINA
BJELOVAR - Marijan Jagušić (46), poznati bjelovarski poduzetnik, hrvatski branitelj i 70-postotni ratni vojni invalid u petak nešto prije 7 sati ubio se iz puške na svoj 46. rođendan. Tijelo je nekoliko minuta nakon suicida u uredu pronašla jedna zaposlenica. Inače, u autolimarskoj radionici te u kafiću, koji se nalaze u sklopu obiteljske kuće Jagušićevih, dvadesetak je zaposlenih.
Poznat po hrabrosti
Kako je Jagušić bio poznat u bjelovarskom kraju, mnogi prijatelji i branitelji okupili su se s nevjericom. Među njima našao se i Vinko Šebalj, ratni načelnik stožera 55. samostalnog bataljuna, u kojem je Jagušić bio zapovjednik voda izviđača.
Gotovo godinu dana proveo je na pakračkom ratištu i bio je poznat po svojoj hrabrosti. Uvijek je išao na čelu svojih Ćukova, kako su se zvali izviđači - kaže satnik Šebalj.
Prvi je put teško ranjen u travnju 1992. godine u pakračkim vinogradima. Sam se izvukao iz neprijateljskog okruženja kako suborce ne bi izlagao pogibelji. Još nedovoljno opravljen, vratio se u Pakrac gdje je 6. lipnja iste godine u razminiranju ranjen trima gelerima.
Pokrenuo biznis
Iako je bio ratni invalid, pokrenuo je obiteljski biznis i na taj se način, kako tvrdi jedan od njegovih poznanika, pokušao nositi s ratnim traumama. Bio je vesele naravi i stoga nitko iz obiteljskog kruga nije pretpostavljao da će si oduzeti život pucajući iz kalašnjikova u glavu. Doduše, neslužbeno doznajemo da je nedavno doživio i infarkt te da je imao problema zbog bolova prouzročenih ranjavanjem. Prije dva dana Jagušić je ostavio punomoć prema kojoj njegova supruga raspolaže svom imovinom.
Večernji list, 10.02.2006 , 19:12
Post je objavljen 25.06.2011. u 17:52 sati.