Nisam u diliriju
Stevo Simić teški si "licimjer" koji plešeš onako kako drugi to hoće, tj. "oni" koji žele "zamutiti" postojeće stanje. Zašto ne daješ na moja pitanja nikakav odgovor, niti iznosiš svoje dojmove, već "autori" koji kriju se iza tebe i tvojih tobože izjava, a tu žele (samo) sebe oprati. A s druge strane nabaciti "blato" na mene. To je: "teška tropa*". Simiću, zašto si okrenuo glavu, neki dan, kad si prošao kraj mene, zašto me nisi pogledao u oči, ko čovjek. Sječaš li se ti "možda" ono što si meni ispričao, 1991. god. a poslje, i mnogim drugima, koji žele to danas reći.
Simiću, NITKO TEBE NIJE OPTUŽIO, što tu lažeš? Ako si čovjek sa sviješću, onda od tebe se traži da svjedoćiš, za istinu. Stojković nije nikakav "igrač" koji piše, i govori laži, a vi to svi dobro znadete. Sve palo bi u vodu. Najteže bi mi bilo, kad bi optužio nevinog čovjeka, za nešto, ono što nije, gore bi se osjećao, nego on, taj čovjek. Sve svoje izrečene sudove mnogo puta utvrđujem, i preispitavam sebe. Nakon puno godina intezivnog svog rada, na: duhovnom i tjelesnom nivou, vjerujem, da sam sebe uspio formirati, odnosno, izgraditi, kao čovjek.
Nisam zlonamjeran, kako mi se to spočitava, nego sam s puno plemenitih vrlina, a prva od njih je največa, ISTINOLJUBIVOST. Stojković ne razdire, niti proždire, nego human i solodaran, sam čovjek. A tko je onda tu vuk? Da je više ljudi s mojim shvačanjem, ko ja, naše društvo, išlo bi "naprijed", i bilo sretno. Ne bi nam: zločinci, kriminalci, i ubojice, rod propali, i njihovi sljedbenici (idelopoklonici) stvarali "dolinu gubavaca". Solili nam pamet "grešnici". Ima još ljudi poštenih, fini i dobrih - oni, moja snaga su, i saveznici.
Na nama stoji i ostaje ovaj realni svijet. Dobro zapamti da će doći do rekonstrukcije* za događaj, koji ti znadeš. I neki ljudi koji su tebe tamo vidjeli - (a ti kažeš: "ništa ja neznam".) Tvoja sramota doći će nate. Ti nisi negirao mene, nego sebe, odnosno, demantirao.
Stojković Branko, stoji vama za svjedočanstvo - protiv zaborava. Ja, sam vaš Bog. A vi bi da me nema, da me se ukine - zaustavi.
Hoćete do kraja ugasiti "svijest", (zdravu) kritiku. Teško vam je, kad vas se kao takve prepoznava. Smak svijeta je za "one" lažne i nedostojne, ne za mene.
Simiću istrčao si, ali ne zbog sebe, strah te je, ili si vrbovan ili to činiš za mrvice, zbog drugih, i sebe. Što onda: prelazi granicu, između "ništavila" i "stvarnosti". Kažeš da si obolio od PTSP-F62, da si manje (alkohola) pio, to ti se nebi desilo. Ako netko lupeta "bulazni", u (diliriju*-tal.) to nisam ja. Autorima: "Njima je bitno da zaustavi se Stojković, a nije bitno, ono što "oni" rade. Zašto bi onda, ovaj grad, mene ignorirao*, ili bolje rečeno, bio nezadovoljan mojim medijskim nastupom? To su lažne sugestije. Naprotiv, sugrađani nas sve više podržavaju, i broj članova nam je veči.
Što se tiće "umrežavanja" proširili smo se diljem Hrvatske, u inozemstvu imamo svoje pristaše. A strani mediji se interesiraju, kako onda mi tu obmanjujemo novinare? Što onda da se tu netko zapita? Kad naš uspjeh je sve veči. ŠTIT nije nositelj društvenih ceremonijala, nego ŠTIT, istine, i borbe za nju. Naši neprijatelji neka se osvijeste, ovako ne pokazuju da su pametni. Nitko još nije (to) izjavio da spreman je gurati "SIZIFOV" kamen, Stojković to može, i hoće, jer ima za to vjeru. Činjenica je da je "istinita moja priča oživjela, i uskomešala "nečiste duhove". Kakve su to: imaginacije* i fantazije*, da Stojković je nanesao nekakvu štetu, a da se to više nemože popraviti. To je preljevanje iz šupljeg u prazno, ko to još vjeruje? Samo djeca sotončića!
Lijepo je sutra pročitati ono što si sinoć napisao, al, ima li to plodno zrno, ili je "pljeva". Ta priča čini sudbinu zajedničkom. Onaj, koji mi to kaže da nisam bio sudionik Domovinskog rata, po čemu on to mjeri? Po broju ubijenih, četnika, ljudi, ili zločina, koje nisam htio raditi, uto, ko je to radio, sve je to bilo uzaludno. Sada za to i odgovara. Oni koji sami za sebe govore da su bili hrvatski časni vojnici, nisu to bili. Mnoge stvari nisu poštovane, nitko to nesmje primjetiti, zašto onda bi i Stojković. Šta, jel mi živimo u 16. stoljeću. Gdje je u tome svemu naprijednost? Zašto podržava se bolesno uvjerenje, a mi iz toga, kao nesmjemo van. Simiću zašto bi tebi netko (toliko) prijetio, i bio izložen neugodnostima, da nije itina ono što ja tvrdim. Svi me vi tužite, sud me oslobađa, vi bi da me kazni, za "laž" hem...? hem...? hem...?!
U Bjelovaru, 23.09.2001.
Bjelovarac 27.rujna 2001. Str.7 (Autor pisma: Branko Stojković)
Post je objavljen 25.06.2011. u 17:17 sati.