Tako se pravna država ne brani! ( I. dio )
Hrvatska - Udruga građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava "ŠTIT" Bjelovar dana 06. rujna 2002. godine potpisivala je prosvjednu peticiju protiv HRT-a na Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu. Policajac mi je prišao s leđa, nije me ni službeno pozdravio, iskolčio mi se u oči: "Tko je tu šef?". Začuđen takvim ponašanjem shvatio sam da je policajac neki kauboj, koji me je strašno istog trena podsjetio na jednog bjelovarskog sad bivšeg policajca koji je prije 1991. godine bio kockar, imao podeblji dosje sa svršenom osmogodišnjom školom. Upravo me ovaj policajac podsjećao na njegovog dvojnika. Zgužvana službena odora, pogled ubitačan, s velikim podočnjacima kao da čovjek nije cijelu noć spavao. Rekao sam mu da sam ja predsjednik Udruge koja provodi ovu akciju. Zatražio je od mene osobnu iskaznicu i pri tome se vrlo nervozno ponašao. Upitao sam ga: "Zašto me iz čistog mira legitimirate. To smatram napadom na moju vlastitu slobodu. U redu, dat ću vam osobnu iskaznicu, samo mi recite prema kojem me članku Zakona o utvrđivanju identiteta legitimirate?" Policajac je bio ljut, imao sam osjećaj da bi me najradije napao ili odalamio... I drugi ljudi koji su tu potpisivali su prosvjedovali zbog takvog drskog ponašanja, i pitali se zašto policajac javno napada na jednu građansku udrugu za ljudska prava. Rekao sam policajcu: "Vidite gospodine da silom želite zaplašiti nas i druge koji ovdje potpisuju peticiju." Policajac je zatražio dozvolu za potpisivanje peticije. Rekao sam mu da dozvola nije potrebna, da je ona potrebna u slučaju većeg okupljanja građana, javnih tribina, i da za potpisivanje nije potrebno prijavljivati kod MUP-a, tj. policije, jer ne radi se o javnim skupovima gdje se drže govori i nazoči veći broj građana.
Policija kao komunalni redar!?
Policajac je inzistirao na dozvoli. Rekao sam mu: "Gospodine, pročitajte Zakon, pa ćete se uvjeriti." Rekao je da on ništa ne zna i da moramo imati dozvolu. Nisam se htio prepirati, zapisao sam mu broj značke MUP 13239, na što se policajac još više uvrijedio. Sa svog mobilnog telefona pozvao sam Policijsku upravu i rekao da nas tu maltretira jedan policajac. Rekli su da se obratim na broj 0800 0092, da tamo mogu svoj podnijeti prigovor, odnosno sve reći. Osoba koja mi se javila na tom broju bio je Mladen Vrtarić, tako se predstavio, jer sam zamolio da mi se kaže s kim razgovaram. No, iz našeg razgovora ništa nisam riješio.
U međuremenu, u 13.15 sati, došao je još jedan uniformirani policajac, broj značke MUP 25285, i jedan policajac u civilu koji mi je pokazao iskaznicuna ime Vulić Josip i broj značke MUP-a 05340, te rekao da je inspektor. Upisao je podatke s moje iskaznice i rekao kako nema ništa protiv našeg potpisivanja peticije, već smo stolom zaposjeli javnu površinu i da stol moramo maknuti ili će morati pozvati "pauk službu" da ga odvezu. Pitao sam zašto policija radi posao komunalnog redara Grada Zagreba, a inspektor nam je savjetovao da ako oni dođu naplatit će nam kaznu i najbolje da stol sami rastavimo. Prihvatili smo savjet čovjeka koji je bio prilično fer i smiren, te smo rastavili stol i uklonili ga sa strane. Nastavili smo rad bez stola do 14.15 sati. Policija se povukla, a policajac koji je bio bezobrazan i drzak prema nama (broj značke MUP-a 13239) odlazio je posljednji, ponovno se vratio do mene i unio mi se u lice: "Napisat ću vam prijavu zbog omalovažavanja službene osobe". Okrenuo se i oišao.
Važno je i ovo napomenuti: dok drugi policajci nisu došli, a ja sam postrance razgovarao na mobilni telefon,prosvjedujući zbog svega toga, taj isti policajac legitimirao je i druge članove Udruge "ŠTIT": Marijana Bana, Nadu Mičuda, a Očko Mario se uplašio pa je pobjegao, a policajac ga nije zamijetio.
Bez istine nema časti
Moram istaći da nismo nikakva skupina terorista. Dana 09. 09. 2002. ponovo sam nazvao iz Bjelovara broj 0800 0092 i razgovarao s djelatnikom Odjela za unutrašnju kontrolu MUP-a, gospodinom Damirom Nekretom, i sve ponovno ispričao o događaju i prijetnji od strane policajca "FINGIRANOM PRIJAVOM" za omalovažavanje službene osobe. Drago mi je što sam razgovarao s čovjekom koji je profesionalac, jer ostavio je takav i dojam.
Iznenađen sam (još) uvijek neprimjerenim ponašanjem policajca koji se iživljavao nad članovima i ostalim građanima, i stavljao nas u podređeni, ropski položaj. Stvarno ponašanje tog policajca bilo je ružno i nepravedno, a tko zna, posumnjao sam možda dolazi iz određene politike, lobija, ideologije kojoj naša Udruga "ŠTIT" smeta. Činjenica je da se policajac ne zna obraćati ljudima, što je potvrdio i svojim ponašanjem, jer ne samo što je vrijeđao ostale građane nego je odbacio i sve sugestije koje su dolazile od njih.
Činjenica je da čovjek ne zna raditi svoj posao. Čija je Hrvatska? Da smo mi zaposjeli javnu površinu? Po trgu ima i kolica za prijevoz robe, i djece, pasa koji se slobodno šeću i drugih stvari. Policajca je uvrijedilo kad sam mu rekao da hvata lopove, a ne nas, poštene građane. Vidjeli smo da je policajac legitimirao i druge građane, nije nam to sve izgledalo normalno. Nije uvreda kad se kaže "gonite prave zločince, a ne nas (naše ljude), građane".
Molimo Odjel za unutrašnju kontrolu MUP-a Zagreb i ministra g. Šimu Lučina da istraži ima li veze s demokratskim ponašanjem kad nas je i u civilu policajac napao prije toga, zgužvao promidžbeni papir i bacio pred noge, te rekao: "Zbog vas su ona četvorica bila u zatvoru". Mislimo da se ne može braniti i ograničavati sloboda i ljudska prava. "Bez istine nema časti". I do sada smo slali mnoge pritužbe, a mi građani i dalje smo žrtve nerazumnih policajaca?
Koliko je policajaca zloupotrijebilo ovlasti?
Zašto MUP ne daje statističke podatke koliko je policajaca prekoračilo službene ovlasti, počinilo nedopuštene radnje, zlouporabe položaja i ovlasti. Znamo da ih je puno maknuto i da se na tome radi, ali ima još onih koji nisu dorasli svom poslu i kaljaju ugled vašeg Ministarstva. U prvih šest mjeseci ove godine podnesene su prijave protiv stotinjak policajaca zbog nedoličnog ponašanja i to je jedan od stvarnih pokazatelja da ni ovaj policajac koji voli demonstrirati silu nije izuzetak.
Proganjanje poštenih i savjesnih građana nikuda ne vodi. Ove primjedbe odnose se na nerealno ponašanje određenih policijskih djelatnika koji sramote poštene djelatnike MUP-a i koji ga predstavljaju. "Ako pravednost propadne, onda za ljude više nije vrijedno da žive na zemlji" (Rechtslehre). Ne možemo zaboraviti takvo brutalno i primitivno ponašanje. Gasiti građanske slobode i tako se ponašati ne priliči civiliziranom svijetu.
Dana 13. 09. 2002. godine u Bjelovaru načelnik policije Drago Ivančić mi je rekao: "Što je, Brane, sve su vas popisali u Zagrebu, došao je dopis da ste zaposjeli javnu površinu i odluka Grada Zagreba... Kakve su to gluposti?". Vidio je čovjek da tu nešto smrdi.
Nas građane takvo ponašanje policije zabrinjava, i kako da vjerujemo u takve službenike koji grubo demonstriraju silu, prijete i proširuju zapisnike? U čemu se ona sastoji koncept slobode i ponašanja Deklaracije o ljudskim pravima i slobodama građana? Kako uspostaviti civilno društvo, nalik Europi i svijetu? Da li je to politička promidžba pravednosti? Ne radi se o stolu, nego o obračunu s neistomišljenicima. To nije osjećaj stabilnosti, ni pravednosti, nego teror, osjećaj krivde. Sve to pokreće pitanje je li naše društvo slobodno, je li je na putu da bude stabilno ili je ispod granice svake moralnosti. U svakom slučaju, odgovorni ljudi u institucijama država RH moraju se zapitati i ne bi smjeli ostati ravnodušni na sve što se događa.
Glas Slavonije, 04. listopada 2002. (petak) str. 71
Rublika: Reagiranje
Post je objavljen 24.06.2011. u 18:45 sati.