Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wingedunicorn

Marketing

'I'm supposed to be the soldier who never blows his composure ..even though I hold the weight of the whole world on my shoulders.'

'Mislim da nije u redu što se ne javljaš.
Šta se dešava? Jesi li u redu? Kako su ocjene? Teča i ja se brinemo.
Damiane se makar javlja.
Molim te, uzvrati pismo.
Christina
.'



'Ma right.', zakolutala je oči te bacila pergament u vatru.

Potom se, pošto je prazno gledala kako dogovoreva tko zna koje pismo od tetke po redu, zamislila i nestala iz realnosti. Zapravo, nije. Misli su joj bile izuzetno mučne. Nije više imala gdje.
Gotovo se osjećala kao da je sabijena u ćošak.

Christine i Vill su Smrtonoše.
I verovatno su planirali njenu smrt kada do ovoga dođe.
Bila je uvijek vaspitavana da bude odana Mračnom Gospodaru. I bila bi, izuzetno poštovanje koje je imala prema Njemu bi ostalo, samo da nije shvatila ove školske godine što se zapravo dešava.

Nije znala kuda po završetku škole. Nije imala puno novca. Imala je samo mali dijel nasljedstva od bake sa mamine strane, a za to je morala čekati još godinu dana da se kapital udvostruči da bi svota novca bila korisna bilo čemu.

Ono malo skromnog džeparca što je imala, na jedvide-jade je uzimala odatle da bi kapital bio veći.

Kod Tomovih bi bila perfektno zaštićena od svega, no, i dalje mu nije mogla preći preko svega, iako je za njegov postupak sama kriva. Tom ju je samo štitio od nje same. Krivica ju je izjedala, ali nije mogla da oprosti više ni njemu ni sebi.

I noćas gledam u zvezde. Pitam se, šta je sudbina?
Drhtaj u grudima. Zemlja večito žedna za suzama i bol sto obuzima.
I noćas čekamo Godoa na stepeništu metroa,
Sanjam sivo. A sanjao bih život...


Morala bi već da počne svoj život do ljeta. Nije znala kada će Dumbledore umrijeti, jer bi se istog tog dana ona morala povući sa Hogwartsa. Morala bi već imati spakiran kofer, ocjene i skrovište, ne bi li mogla da se odnese što dalje od škole. Nije znala šta da radi. Bila je sama. Nije imala kuda, nije imala kome.

'Damaris?', čula je, u njenoj glavi uvijek definisan, poznati muški glas.

'Ne ti opet.', zakolutala je očima, te nadigla obrvu i naslonila se od muke u stranu jer nije mogla ustati i otići, znala je da bi on krenuo za njom.

'Imam poklon za tebe.', rekao je, držeći i dalje ruke iza leđa te se smiješeći.

'Molim?', nadigla je opet obrvu. 'Izgubi se, bre, ne trebaš mi ni ti, a ni tvoji pokloni.'

'Nije od mene.', i dalje se nasmiješio. 'Molim te, uzmi i vidi šta je.', seo je pored nje, te joj pružio mali, pleteni džak u kojem se nešto mrdalo.

'Šta je to?', nadigla je obrvu iznenađeno, primjetivši mrdanje vreće.

'Uzmi pa vidi sama.', nasmiješio se opet Nickolas. 'Vidi, pa baci Avadu na mene ako hoćeš.', u njenim očima su istog trenutka savršeno bijeli zubi došli do izražaja, kao i svaka savršenost na njegovom licu. Učinilo joj se odjednom da joj je postalo jasno šta se toliko djevojkama sviđa na njemu.

Skrećući pogled ka vrećici, shvaćajući da je u vreći živo biće, uzela ju je nežno i stavila je sebi u krilo.
Odvezala je konopčić kojim je, pri vrhu, bila vezana i raširila vrećicu.

Kada je vidjela majušno biće koje je gotovo cvilelo jer mu je bilo hladno u vrećici, najpre nije znala šta da kaže.

'Šta je ovo?', upitala je, vidno iznenađena.

'Beba rakun.', nasmiješio se Nickolas. 'Mali je, majka mu je umrla. Još uvijek, doduše, treba da doji. Slabašan je i promrzao.', rekao je.

Njoj je rakun bio jedan od omiljenih metamoforgamskih oblika. Tko god da joj je poslao rakuna, to je morao da zna, jer bi se vjerovatno za bilo koju drugu životinju mnogo manje obradovala.

Nežnost koju je osjetila kada je uzela svoj utopljeni šal, koji se tek beše osušio od večernje šetnje, te uvila majušno stvorenje je bilo nešto potpuno novo za nju.
Ovo je bio najljepši poklon koji je ikad dobila. Dobila je jedan mali život na povjerenje. Najljepši mali život koji je ikada videla.

Rakunić je otvorio oči i pogledao je milo. Ona se blago nasmiješila te ga pomazila. Plašila se da ga ne povredi, oduvijek je bila gruba.

'Od koga je?', upitala je Nickolasa, ne imajući više snage da se srdi na njega.

'Mislio sam da ćeš shvatiti sama.', pogleda je značajno, potom se opet nasmiješi.

Damaris je stala na trenutak. To je mogao da bude samo ...ON. Ali otkud ON zna?
U očima joj se videlo da je shvatila tko je.

'Dap, u pravu si.', reče Nickolas. 'Eleazar. Zamolio me je da ti ja baš dam ovo.', rekao je.

'Ti si ...video si ga?'

'Nestajuće Vitrine su čudo.', nasmiješio se. 'U povjerenju, ne koristi ih samo Malfoy. Oni i ne znaju da Eleazar ima jednu u svojoj kući.'

'Ja ...ne znam šta da kažem.', nasmiješila se i ona. Po prvi put, nakon prisluškivanja Tomovog i Starzovog šaljivog razgovora na Napicima, a od toga je prošlo ...pa, gotovo 3 dana. Posle ponoći 4.

'Rekao je da ćeš shvatiti da je on, kao što i jesi.', reče Nickolas.

'Zna li on kako izgledam?', uhvatila je sebe u znatiželji. Zaslužila je da je Nickolas izbaci kroz prozor Tamnice, međutim, on to nije uradio. Kao da je jedva čekao da se sprijatelji sa njom.

'Zna iz tuđih priča. Iz moje priče, iz priče Tomovih roditelja.'

'Barem zna.', rekla je, gledajući u malu bebu rakuna.

'Želi da te vidi, Damaris.', rekao je Nickolas, na šta se ona prenu. 'Zaista želi.'

'To bi bilo lijepo.', složila se, pogledavši u kameni pod, potom u njega.

'Samo ne još.', reče Nickolas.

'Zašto?', upitala je Damaris.

'Zato što nas mogu uhvatiti u Sobi po potrebi.'

'Možda si u pravu.', reče Damaris.

'Jesam, Damaris, Smrtonoše su redovno, svake večeri u zamku.'

Damaris se oduzela. Oni garantovano imaju prolaz u njihovu Društvenu.

'Ne brini se, bezbedna si.', reče.

U njeno bledoliko, lijepo lice se unela poveća doza straha ...posebno jer neće biti Toma da je štiti.


Post je objavljen 23.06.2011. u 18:15 sati.