posvećeno S. S.
Mrtvim gradom hodaju svetlaci
Čas bljesnu
Čas ih zgasnu
Teškim gradom vuku se pokisli
Ja ih gledam
Mene niko ne vidi
Kako je to čudno
Kada vreme tako ide, ide, ide...
A stoji
U mrtvom gradu nema prolaznih
I niko ne prolazi
Jer nikog nema
I mene niko ne vidi
Otkad sam umrla
Kada sam umrla
Pod krupnim kapima kiše
Ah, pod krupnim kapima kiše!
I krupnim rupama
Grada umrlih
Otkad sam umrla
Ništa nije stalo
Ni krenulo
Sada me lajkuju i šalju komentare
Kako sam umrla
Jer nisam mogla
Jer nisam znala
- da budem njihova
A mene niko ne vidi
Ovo je grad
Ovo nije grad
Ovo nisu – jer ih nema
Oni nisu – jer ih nema
Ovo nije – jer ne postoji
Prazan prostor, prazne kuće
Ljudi vuku svoje rupe
- i ne gledaju se
Ja ih posmatram
Ulice i šine
Tramvaji i ljudi
- ukrštaju se
Idu jedni pored drugih
Pa jedni preko drugih
Pa ispod
Stapaju se jedni u druge
Tiho i tupo
- bez škripe
U praznom gradu
Ljudi kojih nema
Post je objavljen 20.06.2011. u 23:57 sati.