Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/uspomeneisitnice

Marketing


Najradije bih rekla:
Nemoj otići u Sarajevo. Ostani sa mnom.

Ili:
Povedi me sa sobom, spremna sam.

Rekla bih: Zaljubljena sam u tebe i ne bojim te se.
I još: Ovo što osjećamo ne događa se često.
I: Povrijedit ćeš me samo ako me ostaviš.
Već dva dana mirišem na tebe i osjećam tvoj dah na svojim usnama.
Zbog tebe ponovno pišem,
Teško mi je zaspati bez tvog tijela,
Promijenim disanje kad zamislim ovaj grad bez tebe...

Rekla bih ti i da je kukavički ne istražiti ovo što smo započeli.
Da sam dugo sama od sebe skrivala sve što prema tebi osjećam, da se svako jutro budim s tobom u mislima.
Nije me strah problema koje oboje nosimo sa sobom, želim da podijelimo teret.

Da mogu (da smijem), rekla bih:
Želim biti uz tebe. Želim da budeš uz mene.
Želim da se svađamo, da patimo jedno zbog drugoga, i jedno bez drugoga.
Da vodimo ljubav sto puta dnevno.
Da te mrzim kad zaspeš.
Da ti uznemirujem san poljupcima u oči i dodirivanjem tvojih usana.
Da te natjeram da se osmjehuješ od strasti.
Želim da budeš grub prema meni i da ti zbog toga bude neugodno, i da me tijelo boli od tebe, i da me tijelo boli bez tebe, želim te ugristi do krvi, ljubiti te kao dijete.
Užasno, užasno te želim povrijediti, pa te onda tješiti.
Želim da budeš nesretan, i da sam ti ja jedini oslonac. Želim te usrećiti. Uzeti te. Sakriti te, da te nitko nikada nigdje više ne vidi, osim mene.
Da me tvoja brada grebe,
da te ljubim trepavicama,
da ti prolazim rukom kroz kosu,
da se mazimo čelom,
da nikoga više ne zavoliš i da me zbog toga proklinješ,
da ti budem dosadna,
da bježimo jedno od drugoga,
da mi bude neugodno što nisam depilirala noge,
da me škaklja tvoj dodir,
da me nerviraš svojom slabošću i uzbuđuješ svojom snagom,
da se ne slažemo oko važnih stvari, ali da jedemo samo sladoled od čokolade.
Da poravnavamo stakla na stolovima.

Željela bih biti sebična. Tada bih ti sve ovo rekla.
Da smijem (da te ne volim), rekla bih ti da ne smiješ otići jer će mi nedostajati kruljenje tvog želuca i tvoj znoj.
Rekla bih: "Zar ne vidiš da nam se tijela slažu kao puzzle?", i osjećala se glupo zbog tako očite usporedbe. A onda bih otišla još dalje, i izgovorila ti sve ljubavne stihove ikada napisane, i najodvratnije floskule iz sapunica i loših filmova.
I mislila bih svaku riječ.

Ali nisam sebična, i zavoljela sam te.
Zato još uvijek ne govorim ništa.

Post je objavljen 18.06.2011. u 18:59 sati.