Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ice-queen

Marketing

...zašto sam počela pisati?

Obečala sam jednom, nedavno da ću napisati razlog zašto sam uopće počela pisati blog...večinom nađem načina da se izrazim, izmjenim mišljenja ili laprdam bezveze tek tako da izbacim svu moguću glupost iz glave i napravim mjesta za još više gluposti...obzirom da bi tada, odgovor bio preopširan i nekako mi se od omda motaju misli oko tih dana, bilo bi najbolje da napišem kako je to sve počelo i zašto sam odlučila uništiti tipkovnicu vrijednu...no - vrijednu tipkovnicu....i izbaciti sav višak nepotrebnih informacija, gluposti što su se nakupljale godinamaa možda čak i misli koje mi opet, zaokupljaju toliko vrijednu memoriju mozgića da bi je trebalo osloboditi.
No, da se vratimo na taj slavni 05.11.2010.g....zapravo, par dana ranije kako bi se pohvatali svi konci...02.11.dan nakon Svih Svetih....bio je dan skoro pa isti kao drugi, hrpetinu toga za napraviti, kontrola sa malom u bolnici, još neprogutana informacija da mora na operaciju i cijeli dan hopsanje - škola, razredi, doktori, kontrole i pretrage, večernji trening, klinci, ručak, učenje, ponavljanje i naravno....večer za pamčenje opisana u ovom textiću -
http://ice-queen.blog.hr/2010/11/1628366678/zavrzlame-u-ljubavi-tragedija-ili-komedija.html
(moj ročkas i cvijeće za groblje)....
nadalje, trečeg jedanaestog sam imala hrpu razgovora, par sa doktorima i jedan pa eto, sa psihologom, smatrajući da će ovo sve što mi se nakuplja u glavi vezano uz moje dijete i njezine dijagnoze razići i da će jednom biti malo jednostavnije....dijagnoza :Depresija (hahahaha) i neke tbl za smirenje???? MOLIM??? Ok, ako me pitaš šta ako bude najgore pa jbote, da sam se počela smijati e onda bi mi trebale i tabletice i neka košuljica dugih rukava koji se vežu na leđima...da...zaplakala sam....a moram i ja koji puta....ništa, draga moja, ja ti u životu nisam popila ništa za smirenje a bilo je situacija kad sam možda i trebala ali opet nisam...i tako...prođe taj dannapola, ja doslovce kao inaće rastrgana na milijun strana...još pod prekrasnim dojmom sjajnog mi rođendana, pokupim ja lap-top od frajera (čini se samoprozvanog biznismena) i kaže on da treba mašinu sutra ujutro. A ma je li?? Sad je 20:34 minute (da, bolesno, pamtim točno vrijeme...užas)...stižem doma,sređujem klince, večera i spremanje klinaca u krpe, pripreme za sutra i primanje posla (moram i ja nešto zaraditi). I tako, poštovani biznismen želi Vistu, koja govori hrvatski, jbote, kakti neki biznismen a nema pojma ingliš lengviđ nego hoće da priča hrvatski. Jbote, tko još to koristi a pogotovo da nemaš pojma engleski (glavno da ti je komp pun virusa zbog gledanja "kućnih uradaka". Da ne duljim (opet) mašina sranje, backup, reinstalacija i ubacivanje hrvatskog u Vistu me koštalo sna ali ništa zato, nije mi prvi puta, 7:25 ujutro gasim mašinu i (u međuvremenu sam probudila dijete za školu i pripremila ju), ubacujem dijete i komp u auto i jurim ostaviti dijete u školi i predati lapa tope biznismenu koji ne spika ingliš nego samo hrvatski. Brzinska kavica sa frendicom i spremna za razgovor sa stručnim osobljem u školi oko nastavka školovanja ili selidbe u drugu, prilagođenu školu. Preživjeh ja to, recimo...već osječam da nešto ne štima...neumorna sam ali na rubu živaca, hiperaktivna, mozak, osjetim kako radi, pokupim dijete iz škole i ostavljam kod frendice jer imam jedan dogovor....sa bioenergičarkom, jer...nakon toliko godina već se okrečeš svemu ne bi li našao riješenje ili pomoć...umalo da se vračarama nisam javila....i to je prošlo dosta naporno, psihički naporno...pokupim jednu frendicu i njene curke iz škole i krečem po svoju klinku....osječam da ću puknuti ali ne smijem...dijete je pored mene...ne smijem...uvijek kad se to desilo cure su već spavale...od kad sam ja takva u sred dana?? Otvara mi frendica vrata, uzimam dijete i govorim da moram hitno doma, upalit ću joj crtić u sobi...samo da me ne vidi...na rubu sam suza, ne mogu više...previše je toga za mene jednu...jednostavno ne mogu više...dolazim doma, znam da sam nešto mljela frendici u autu ali nemam pojma što...govori mi nešto u vezi rata a ja joj to sve lijepo priopčim u matematičkom obliku...tjera me ona spavati ali meni se ne spava..budna sam više od 48 sati ali mi se ne spava...idem spremati i čistiti stan....dolazim doma...crtić, soba....pusa maloj kako da je sve u najboljem redu....pucam....počinjem nekontrolirano plakati....nikako se ne mogu smiriti...svega je previše u zadnje vrijeme....zovem frendicu koju sam upravo ostavila doma i ispričavam se u suzama ako sam joj nešto krivo rekla...."Smiri se, stižem za 5 minuta!" - govori ona i spušta slušalicu....stvarno je brza....dolazi ona do mene...mogu reći da sam se smirila dok je stigla...stavlja na stol pivu i govori da popijem da me kokne da zaspem....mozak mi još uvijek radi...ja pričam a ona me gledao kao da sam pukla...ok, stvarno sam pukla, nezaustavljivo pričam...meljem...zvoni telefon....druga frendica sa pitanje u vezi seminara - razlike u blogova, foruma, facebooka...virtuale i real life-a...sve ja to njoj lijepo nabrojim....klinkama od frendice sa pivom u rukama objašnjavam zašto u priobalju ima više požara (potrebno za prirodu i društvo u drugom razredu osnovne)....u sekundi sam se prešaltala u prepričavanje zadnjih par dana frendici...odjednom brbljam o svojoj teoriji djetetove bolesti i zovem glavu u udruzi objašnjavajući svoju teoriju...biće da je žena skužila da sam na rubu snaga i smiruje me govoreći da je sve moguće....i u svim tim nekontroliranim baljezganjima sjetim se kako mi se ovakve situacije nisu dešavale nikada po danu...nikada pred curama...bila sam jako aktivna na jednom forumu za osobe sa posebnim potrebama.....moderator pola foruma, aktivna u svim područjima i raspravama...pisala sve i svašta, od gluposti do (tko bi rekao) pametnih stvari....i dođem do zaključka da bi bilo dobro da počnem pisati...samo pisati o bilo čemu što mi padne na pamet....ne...piva mi nije pomogla da zaspem...uvećer sam spremila klince spavati i pokrenula ovaj blog....i nikad nisam popila onu tabletu koju mi je propisala doktorica....

Post je objavljen 15.06.2011. u 19:56 sati.