Ne znam koliko je bilo sati, no za moj pojam bilo je prerano za ovako nasilno buđenje kakvo nam je pripremio Dumbledore. Glas pojačan čarolijom je odjekivao dvorcem i zavlačio se u sve hodnike i sve kutove na koje je naišao.
- Mole se svi učenici da odmah siđu u društvenu prostoriju svog doma. Prefekti, molim vas da tamo preuzmete učenikei organizirate miran dolazak kolega iz vaših domova u Veliku dvoranu. Ovo vrijedi za sve učenike i ponavljam, dolazak mora biti odmah!
Još umorniji zbog ovako paničnog trzanja iz sna jedva sam ustao iz kreveta. Navukao sam prvu pelerinu koju sam našao i otrčao se bar umiti kad nam ne dopuštaju da prije zube operemo. Bila je gužva na stepeništu koje je vodilo iz hodnika sa spavaonicama do društvene prostorije, no nije bilo zastajkivanja jer su svi ozbiljno shvatili Dumbledoreovu molbu. Ili je to više bila naredba?
Ovo je prvi puta da nas ovako doziva u Veliku dvoranu, a prefekti su se stvarno iskazali u slaganju kolona i tako smo u paru, poput male dječice, krenuli prema Dvorani. Hodao sam pokraj malene djevojčice s bahatim izrazom lica. Čangrizava stvorenja su ta dječurlija, nema šta.
Propeo sam se na prste i osim ljudi koje sam znao eventualno iz viđenja u društvenoj prostoriji nisam nikog prepoznao, no uto me netko zazove odozada. Okrenuo sam se i ugledao Maxa. Mahnuo sam mu i opet se okrenuo prema naprijed kako bih prošao kroz vrata doma.
Iako su prefekti dali sve od sebe kako bi nas utišali, nisu mogli spriječiti da se već počnu stvarati svakojake urotničke zavjere i mogućnosti što se moglo dogoditi da nas Dumbledore budi prije nego što se sunce uopće pojavilo.
Dok smo došli do Velike dvorane, pojavila se već i ideja o tome kako su bezjaci natjerali Dumbledorea da nas sve tamo pozove kako bi nas ubili.
Čak i kad bi zanemarili to što je Dumbledore morao imati štapić da bi ovako pojačao glas te bi tim štapićem lako otklonio bilo kojeg bezjaka ili to što je bezjacima Hogwarts samo napušten dvorac, i dalje ne bih mogao povjerovati u tu soluciju.
Svi smo sjeli za stol doma kojem pripadamo, a ja sam se čak uspio nekako dokopati mjesta blizu mojeg uobičajenog mjesta za stolom. Na stolu kod mojeg uobičajenog mjesta bila je omotnica. Pogledao sam ostatak stola. Nigdje ništa osim nekoliko svijeća. Odlučio sam zanemariti omotnicu i okrenuo sam se prema Dumbledoreu.
Stao je za govornicu, a taman kad je započeo s objašnjavanjem, pozvao me neki dječji glas.
Bila je to ona mala koja je hodala kraj mene dok smo išli prema Dvorani.
Dotad uopće nisam primijetio da je ona ta koja sjedi kraj omotnice.
- Ti si Starz Skrable?- upitala je, a ja sam kimnuo glavom.- Ovdje piše tvoje ime.
Pokušala je podignuti omotnicu sa stola, no nije ju mogla podići. Izgledalo je nenormalno teško i lice joj se već počelo crveniti od napora da je podigne. Kao da je bila zalijepljena. Ljudi su se počeli osvrtati. Digao sam se s mjesta i preko stola pokupio omotnicu. Meni je bila lagana kao pero. Zapitao sam se ima li uopće šta u njoj.
Čitkim rukopisom je stvarno bilo ispisano moje ime i maknuo sam pečat i zavirio unutra. Mali komadić pergamenta. Samo to.
- Bolničko krilo. Ne govori nikome kamo ideš. Vjeruj mi, želiš doći.- pročitao sam i osjetio nelagodu u dnu želuca.
Uto kao da je cijela Dvorana pročitala ovaj komadić pergamenta jer su svi nekako filmski užasnuto udahnuli.
- Što je bilo...nisam slušao.- rekao sam nekom malom slytherinu s prve godine koji je sjedio kraj mene. Ostao je gledati razjapljenih usta u mene.
Što? Nije valjda Dumbledore nekako saznao tko je pretukao Damiana i objavio to pred svim učenicima i učiteljima koji su sjedili za učiteljskim stolom ispred svih nas.
Ljudi su počeli vrištati i trčati. Nastao je kaos i iskoristio sam to da bih istrčao van iz Velike Dvorane. Čuo sam Maxa kako se dere za mnom da je Dumbledore naredio da ne smijemo napustiti prostoriju, no nisam ga slušao. Morao sam saznati što me to čeka u Bolničkom krilu, a kad sam prolazio pokraj prozora ugledao sam tračak zelene svjetlosti na tamnom nebu. Zaustavio sam se i pokušavao bolje zaviriti u mrtvi kut koji se nije mogao vidjeti iz ovog hodnika. Razbio sam prozor čarolijom i nagnuo se preko prozora da bih bolje pogledao je li istina ono što mi je bilo u glavi.
Da, ni više ni manje, iznad Hogwartsa je lebdio tamni znamen.
Post je objavljen 11.06.2011. u 15:03 sati.