SRIJEDOM
Probudim se jutrom
operem zube i nabijem isusa u džep
prstima finim - tek počešljam kosu
pa zaključam izlazna vrata
dva-put-dva-put
naravno
nije mi bilo ravnog
krive sam pronalazio lakoćom
ponavljam:
nije mi bilo ravnog
krive sam pronalazio lakoćom
što je drugima bilo lako
meni je bilo teško
Dakle,
bilo je jutro
isusa sam teglio u džepu
a sunce je sjalo
i sjalo
tu i tamo
ako tako mogu reći -
kroz prozore autobusa mogao sam vidjeti:
samoga sebe $
_
:
takvi prizori
kakvi strahi
tko me voli
jao mu se
---------------
JUČER, DAKLE UTORAK
Krevet se na mene - baca
I zidovi me tlače
jer bježiš od mene
Od ljubavi žmirim
od ljubavi - strah prede, do mene
Buš li ostala tuteka
Buš li?
Ili ne haješ moje tkivo
masno i hvale vrijedno
Dok pivam pismu?
Dok pivo pijem?
7'$?=$?=%%
%?$#=%)?)%
$?&%#*?*)4
Umor zdvaja
Nad keramikom izlijevam crijeva
nad plastičnom veš-posudom povraćam nijeme riječi
pristojne kao dijete
kao mrtvo dijete
na dlanovima
pod noktima crno
mrtvo je sve što pjeva
mrtavi ste - jebi me
mrtavi si k'o pijesak, ko t ejebe
,
,
,
SUBOTA
Dogodila se nekakva subota
(subota je jablan dala)
sve su prethodne noćne more noću produvale
PETAK
U nadi da hlapim
sporije
puno sporije
od crno uokvirenih osmrtnica
crno
uokvirenih okvirom
s propisnom fotografijom
puno i mnogo
(kako nam beskrajno nedostaju ljudi koje jedva)
i tako to -
da se prigodno cinizmom okitim
kitom da se sakatim
cvijeća
rumenoga
i rosa
da me kvasi i cakli
da nas sve
danas
ruže
tuže
PONEDJELJAK, USKSNJI PONEDJELJAK
Uksrs
?
Uskrs
kao oči
KAO TVOJE OČI
znam kakve oči tegliš u glavi
svaki ih dan tegliš u glavi
i olovo i barut u njima klima
želim ostati uz tebe
pod svaku cijenu
kroz prste već nazirem
prevarit ćeš me
znam
ja sam prorok
bit će petak
prevarit ćeš me
*
želim ostati uz tebe
pod svaku cijenu
I(ako)
možda ne znam
da ti dam
svoje najbolje
možda ne znam
da iznjedrim sebe
u kap po kap
iz sebe
iz rebra
sebe
možda
sad vidim da strahuješ
i drhtiš
od prozora do vrata
na propuhu drhte naša djeca
mjesec je zarobio staklenke
meda i trešanja
jutrom razmazujemo na topli kruh
svu silu prirode
i svu silu društva odbijamo od sebe
u subotu kad je naš dan
kad ne želimo nikog
osim neše nerođene djece
što drhte na onom propuhu
između prozora i vrata
koja
u svakom slučaju nisu naša
kao ustalom
i sve što nam ne pripada
predajmo se ljetu
hajde da gorimo na suncu
da se pečemo ko jarci
koža da nam cvrči
maži me
maži me
maži me uljem
badema i limuna i kaduljom me maži
maži me da ne dobijem rak iako crkajem od vrućine
i gorim kao u paklu sve sam ljepša
i tamnija
i pečenija
i spremnija
Post je objavljen 10.06.2011. u 21:32 sati.