Često razmišljam o tome kako se osjećam sputano. Često se osjećam sputano. Sputanost me sputava i ne znam kako se iskobeljati iz nje. Drugi ljude misle da nemam što reći, a to nije istina. Imam! Moja duša čezne za kontaktom, pati za drugom riječju, žudi za koumnikacijom, ali to nešto, nešto što se ne može opisati niti izgovoriti sputava moju dušu kao što remenje sputava osuđenika na smrt koji će zadnje trenutke života provesti na električnoj stolici. Ah, kada bih barem mogao prekinuti remenje, prerezati kopče i pobjeći s tog prokletog stolca u novi, nesputani život.
Post je objavljen 10.06.2011. u 00:33 sati.