Vrlo je lako sjediti sa strane, promatrati, smišljati svoje odgovore i zaključke, praviti se pametan, uzdizati se u nebesa i raditi od sebe boga i vraga sve dok ne zatrebaš upotrijebiti svoju glavu pa skužiš da tu nema ničega osim praznih pretpostavki i onoga što si čuo/vidio...ne, ne znaš ti mene....prazna slova na papiru/webu ne moraju značiti ništa..samo možda ispušni ventil i kao što rekoh na samom početku blogiranja, izbacivanje viška gluposti iz glave kako bi stalo novih gluposti, novih komentara stranaca sa strane, novih pametovanja anonimaca sramnih da pokažu svoje lice i svoju čud, skrivajući se iza maski i nickova misleći kako je to pametan potez kako bi i nadalje sakrivali taštinu, nezadovoljstvo i ogorčenost samim sobom....opet kažem, ne znaš ti mene stranče...ti koji stojiš preko puta...gledajući me sa visoka, promatrajući me kao malog mrava kojeg kao malo dijete možeš stisnuti i izvući život iz njega...ne znaš ti mene stranče...ti koji sa podmuklim osmjehom sjediš u kafiću, podbočen manikiranom šakom, omotanom skupocjenim satom, u kravati i odjelu nekog tamo kakti slavnog čovjeka koji je bio više od tebe u stanju sakupiti hrpu glupog materijala sa još glupljim nazivom i prišio to u krpe koje ti zoveš odjelom...ne znaš ti mene stranče...koji sa pogledom rastjeravaš sve živo i neživo oko sebe upijajući atome kisika kao da si njihov vlasnik...i ako budeš ipak u stanju pročitati ovaj text, ali stvarno pročitati bez korištenja nekih glupih zatupljenih vještina brzog čitanja koje si platio na nekom tečaju u nadi da ćeš biti pametniji zato što u pol minute pročitaš tri moja texta a ne znaš procesuirati niti pol rečenice....da, ti stranče...tebe se tiče...e pa da pokušam objasniti tebi, kao malom djetetu od tri godine koji se čudi lokvi vode nakon kiše i pita od kud to....ja sam osoba koju nikad nećeš shvatiti makar čitao milijun puta jedno te isto, nećeš shvatiti...možda jesam glupa, oštečena ili bez skupog sata na ruci...odjela nekog stranca, ali sam osoba sa debelim iskustvom i previše znanja koja se ne mogu naći u knjigama koje čitaš u pol minute...ja sam ponosna majka, ja sam osoba sa iskustvom života kojeg ti nećeš vidjeti niti u filmovima niti pročitati u knjigama...osoba sam koja u životnom stažu ima sretnih trenutaka koliko i nesretnih...sretnih sječanja koliko i nesretnih...ja sam osoba koja se uzdigla na noge svojim trudom, svojim greškama i životnom školom...osoba koja je kao komad tvog odjela u Nazorovoj čekala osobe koje će htjeti baš to....četiri godine...ja sam osoba koja je živjela sa tim pečatom pola života, sa roditeljima koji su mene izabrali...nisu me dobili kao tebe tvoji...donjela te roda jel? Ja sam osoba koja je završila školu....bavila se sportovima, svirala instrumente...osoba koja je kao posvojeno dijete imala iskustva u školi kakve ti nisi...od tjeranja, bježanja do paljenja ispred škole...i to sam preživjela...nitko prstom nije mrdnuo za mene...i nakon svega...ne znaš me, opet, stranče....jer ja sam osoba koja je nakon toliko godina mislila da je sreća na vratima...dečko...pa muž...brak...ne ne znaš me, stranče...jer nisi bio tamo dok sam ja dobivala batine....nisi bio tamo dok sam ja bježala sa bebom u rukama i vrečicom sa dokumentima na drugi kraj države...i opet...ne znaš me, stranče...iz jedne sobice izniko je stan....od bebe izrasla je pametna djevojčica, moj ponos i sreća....od vrečice sa dokumentima su iznikla nova sječanja...nove uspomene...nove slike...nova ja....ali....dobro pretpostavljaš...ne znaš me, stranče....gledaš me još uvijek...iz daljine i sa visoka...sa svojim glupim pretpostavkama....vidiš samo osmjeh na licu...možda ponekad gorak ali je osmjeh....vidiš samo glupi text na bijeloj podlozi koji još uvijek ne možeš razumjeti....možda jesam "roba sa greškom" ali tu grešku nosim sa ponosom jer je baš ta greška od mene napravila ovakvu osobu kakva jesam...zadovoljna sa onim što ima...dovoljno spretna da se izvuće iz svih govana i sranja koja se nađu na putu....dovoljno čvrstog duha da prebrodim sve što treba....dovoljno savjesna da ne činim ništa loše drugima...i dovoljno pametna da se suzdržim od glupih komentara...i još uvijek me ne znaš....i nikad nećeš znati....
Post je objavljen 08.06.2011. u 00:15 sati.