Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/belleepoque

Marketing

Animafest no.21

Animafest tradicionalni je zagrebački festival animiranog filma, i kao što je utvrdio Jutarnji list, jedini hrvatski festival A-klase. Tu tvrdnju potvrdio je i predsjednik međunarodnog žirija Animafesta, David Silverman , jedan od glavnih animatora popularne i najdugovječnije svjetske animirane serije o obitelji Simpson.

Animafest je trajao od 31.05. do 1.06., te je u službenom programu prikazano 9 filmova, ali filmove ste mogli pogledati i u programima Majstori animacije, Svjetska panorama, i meni osobno najdražem Kinu za uši, u kojem su bili prikazani filmovi The Beatlesa i Pink Floyjda, s naglaskom na legendarnu "Yellow Submarine".

Nažalost, zbog toga što dan traje samo 24 sata, stigao sam na samo 2 projekcije iz glavne konkurencije, ali i to je bilo dovoljno da se još jednom uvjerim da je animirani film umjetnost koja nimalo ne kaska za onim igranim, štoviše, u nekim ga elementima uvjerljivo nadmašuje.

"Chico i Rita" animirani je film Oscarovca Fernanda Truebe, koji je Oscara dobio za film "Belle Époque" (slučajnosti li :) ), te govori o mladom paru glazbenika, koji se tijekom filma cijeli niz puta sretnu i rastanu. U maniri prave sapunice, oni malo žele biti zajedno, pa shvate da nisu jedno za drugo. Kada konačno shvate da ipak jesu jedno za drugo, kleta ih sudba rastavi, a nakon 40-ak godina i sastavi. Pozitivna točka je da je za takav sinopsis "Ukletoj Marijani" trebalo 300 epizoda, a Chico i Rita su se zadržali na optimalnoj minutaži animiranog filma, 90 minuta.




Šalu na stranu, kvalitetnom scenaristu i redatelju poput Truebea zaista nije trebao scenarij sladunjav do te mjere, ali film ima brojne druge kvalitete. U prvom planu tu je kvalitetna animacija, u kojoj se ističu stilizirani likovi i sjajan prikaz atmosfere 40-ih i 50-ih godina u različitim dijelovima svijeta. Likovi su oličja pravih, strastvenih latinoamerikanaca, a unatoč slaboj narativnoj liniji, film ima sjajnu glazbu koja pokriva sve nedostatke. Soundtrack je pisao Bebo Valdes, djelomična inspiracija za lik Chica, koji svoju dragu lovi kroz čitav svijet. Nedavno je izišla i grafička novela (sofisticirani naziv za strip), koji vam zaista predlažem, jer koliko sam vidio na internetu, upravo on iznosi sav sjaj vizualne komponente ovog filma - stiliziran, s bojama kao glavnim izražajnim sredstvom te slikama koje govore više od riječi.





Drugi film koji sam pogledao, "Život jednog mačka", potpuno je drugačiji formom i sadržajem, a posebno atmosferom. Film traje tek 60 minuta, što nije dovoljno da se kvalitetno razvije radnja o kćerci policajca koju otima groteskna banda. U filmu je posebno naglašena misteriozna uloga mačka, njegovog ljudskog prijatelja i dadilje za koju se brzo ispostavi da je zla, ali svim tim likovima kao da je trebalo još pola sata da pokažu svoje pravo lice. U Zagrebu je s nama bio skladatelj sjajne glazbe za ovaj film batmanovske atmosfere i ponovno simplificirane animacije, koja bježi od svega onoga što je donio Disney, a ostaje dovoljno razumljiva i djeci i odraslima. Osim nekoliko duhovitih replika i gegova, te karakterizacija groteskne bande, radi se o crtiću koji uopće nije za djecu.




Dok u Chicu i Riti pretežno pratimo život i ljubav dvoje glazbenika, "Život jednog mačka" je kriminalistička priča mračnog prizvuka. Posljednja usporedba sa Chicom i Ritom je vrijeme - dok su Chico i Rita savršeno programirani na 90 minuta, 60 minuta prekratko je vrijeme za sve što se moglo reći, za priču koja se mogla kvalitetnije razviti i biti mnogo napetija. Sjajna jazz glazba opet je tu da spasi stvar.



(za opći dojam donosim trailer)

Naposlijetku, glavnu nagradu žirija odnio je film "Moj pas Tulip", a nagradu publike talijansko francuska koprodukcija "Kerity, kuća bajki". Ovaj Animafest još jednom nam je potvrdio da je animacija kao dio filmske umjetnosti sve samostalnija, te zaslužuje posebno mjesto, pogotovo otkada postoji sve veća dugometražna produkcija i kategorija "art animiranih filmova", poput Mary and Max, Persepolisa, Valcera s Bashirom i Života bez Gabrielle Ferri, koje nam je donio upravo Animafest. Valja spomenuti da je Persepolis bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg animiranog filma, a Valcer s Bashirom u kategoriji filma van engleskog govornog područja, što su velika priznanja nezavisnim ostvarenjima.

U svakom slučaju , hvala direkciji Animafesta na još jednom sjajno organiziranom izdanju!
Moji planovi su trenutno nesređeni, ali čim uleti nešto - znat ćete !



/tek primjer sjajne glazbe i atmosfere Chica i Rite :) Za sva nježna , i manje nježna srca /

Post je objavljen 07.06.2011. u 00:19 sati.