Sve je do sada od dolaska Svetog oca pape Benedikta XVI. proteklo u izvrsnom ozračju - njegovo slijetanje na Pleso, posjeti predsjedniku Republike Ivi Jospoviću na Pantovčak, dolazak predsjednice Vlade Jadranke Kosor k njemu u Oniksove dvore, njegovo predavanje u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK), druženje s mladima na trgu Josipa bana Jelačića. Vrijeme je uz sve nestabilnosti bilo bez kiše. Predstoji još misa na hipodromu, molitva na grobu blaženog Alojzija Stepinca, susret s kardinalom Bozanićem i odlazak iz Republike Hrvatske, tj. iz Zagreba.
Centralno mjesto, do sada, na koje se treba osvrnuti je predavanje u HNK, a unutar tog predavanja, uz naglašavanje doprinosa crkve temeljima hrvatske znanosti i kulture putem Ruđera Boškovića, je otvoreno pitanje savjesti.
Živite u skladu sa svojom savješću i bit će vam lijepo na zemlji - prisjećam se naslova Glasa koncila iz 70-tih prošlog stoljeća.
Savjest jeste odrednica kojom se uvijek usmjeravalo ljudsko djelovanje i kao takva ima mjesto u suvremenom svijetu. Nedokučivo je za mene sada zašto papa Benedikt XVI. otvara to univerzalno i bezvremensko pitanje savjesti u Hrvatskoj? Pozadina tog otvaranja bit će vidljiva u narednom periodu. No, ja bih se osvrnuo na moje gledanje oko toga.
Ako stanje u Hrvatskoj nije kako treba (nazadovanje zemlje, neotvaranje novih radnih mjesta, smanjene proizvodnje, kriminal i korupcija na svakom koraku na svim razinama), predstojeće odluke parlamentarnih izbora, predstojeći referendum o ulasku u Europsku zajednicu (koji vladajući sa Šeksom ne znaju sada više izbjeći - dakle, mora ga biti), opće pitanje hrvatske budućnosti aktualiziraju pitanje savjesti. Možda ne aktualiziraju i ništa drugo toliko koliko baš pitanje savjesti.
Vlast se do sada nije mogla niti dala promijeniti (a ništa što od nje zavisi u Hrvatskoj ne ide kako treba - dakle morala je biti promijenjena), zakonski mehanizmi za promjenu su nedjelotvorni, ulica s Ivanom Pernarom ni branitelji to nisu do sada uspjeli učiniti... Što ostaje? Djelovati na ljudsku savjest; savjest crkve, savjest vlasti, savjest građana.
Savjest crkve, prvenstveno njenog klera, koji u uvjetima najdublje recesije, gotovo krize, grade dvore od oniksa?
Savjest vlasti koja ne radi ništa drugo nego se uhvatila puta u Europsku uniju po cijenu svih smicalica koje su tu skrivene (gubitak suverenosti, imovine, nacionalne pripadnosti, samostalnosti, gospodarskih ograničenja...).
Savjest građana podijeljenih između bijede u koji ih je dovela ova vlast, dužničkog ropstva i osobnih bankrota i možebitnog boljeg života njihovih praunuka kad se više i neće zvati Hrvati nego Bunjevci, Šokci, Slavonci, Dalmatinci, Ličani, Istrijani ... .
Ma, konačno, nadam se da je papa došao pristojno reći Jadranki Kosor; pogledajte u svoju savjest, možda tamo ima neko mjesto koje ne kontrolira Vladimir Šeks, i prema kojem vama neće biti toliko važno ući u povijest kao gospođa koja je Hrvatsku uvela u EU, nego je važnije od toga da dužnost koju ste nelegitimno preuzeli obavite savjesno i, budući da Vam to ne ide, odmah odstupite... .
Građani, nemoći da išta promjene po svojoj savjesti radit će opet najvećim dijelom onako kako im bude govorio kler i bit će sve u najboljem redu. A kler poručuje - ne idite u EU koja se odrekla svojih kršćanskih korijena i vodi nas putem profita u gubitak ljudskih vrijednosti … . Čak i naši Dvori od oniksa su primjer takve stranputice.
Neka vam vaša savjest - kako god malena bila - ipak, bude vodilja.
Post je objavljen 05.06.2011. u 08:07 sati.