Izmijenite način razmišljanja 1.dio
Nesretni ljudi vjeruju da postoje brojni razlozi za njihovu nesreću. No jesu li svi ti razlozi stvarni i uistinu vrijedni pozornosti? Mnogi žive ispunjeni brigom i vodeni pogrešnim uvjerenjima troše energiju na ono nebitno umjesto na ostvarenje svojih potencijala.
Iracionalna vjerovanja
Patnja je katkad neizbježna, no mnogi pate puno više nego što bi trebali. Sama bol ne proizlazi iz nesreće koja vas je zadesila, već iz prosudbe koju ste donijeli o dotičnoj situaciji. Ako vam je npr.. uginuo dugogodišnji kućni ljubimac i vi to prosudite kao strašnu nesreću, duboko ćete tugovati za njim misleći kako ga nitko nikad neće moći zamijeniti. No možda ćete situaciju pogledati iz drugoga kuta: uz njega ste proveli mnogo lijepih trenutaka, no budući da je star i bolestan, možda je ipak bolje da se više ne muči. Neko malo napušteno štene možda čeka samo na vas. Katkad su neugodni osjećaji potpuno normalni, opravdani i racionalni, no što kada se ti osjećaji jave bez opravdanog razloga? Čovjek je izmislio stotine razloga da bude nesretan, a ono što u nama, bez očitog razloga, izaziva osjećaj tuge, nazivamo iracionalnim vjerovanjima. Takva vjerovanja iskrivljuju stvarnost ("Dijete je palo s ljuljačke i slomilo ruku zato što gaja nisam dovoljno pazila."), Sprječavaju nas u postizanju ciljeva ("Probala sam slikati, ali su mi prvi crteži bili očajni, pa sam odustala."), stvaraju jake, dugotrajne, uznemirujuće emocije ("Nije me pozvao van jer mu se ne sviđam. Zauvijek ću ostati sama."), te uzrokuju ponašanja koja su štetna i za nas i za druge. Umjesto da se prepustite crnim mislima, prvo "stanite na loptu" i pokušajte procijeniti je li situacija zbilja tako ozbiljna. Možda uskoro dođete do zaključka da ste godinama nepotrebno brinuli oko nekih stvari.
Pogreške u razmišljanju
Prepoznajete li se u kojoj od sljedećih osobina: površno vrednujete ljude i događaje, skloni ste netočnim, nepreciznim i općenitim tvrdnjama, vidite samo lice - ne i naličje, vaše reakcije proizlaze iz emocija, a ne iz razuma? Ovo su karakteristike ljudi koji su skloni iskrivljenom razmišljanju. O čemu je riječ? Pogreške u razmišljanju su loše navike koje ljudi koriste kako bi stvarnost interpretirali nelogično i nerealno, najčešće posve nesvjesno. Jedna od takvih pogrešaka je pretjerano uopćavanje koje ćete najlakše prepoznati po uporabi riječi: nikad, uvijek, svi, svatko, nitko. Samo zato što vam je kolač zagorio, to ne znači da nikad nećete biti dobra kuharica. Neki ljudi su pak skloni uočavati i pamtiti samo ono loše. Ako vam suprug poslije večere kaže: "Izvrsno, draga, večera je bila odlična, još da si kupila i koje pivo ...", a vi iz cijele rečenice zapamtite samo malu kritiku na kraju, muči vas ono što psiholozi nazivaju 'mentalni filter '. U tom se slučaju negativne informacije uvijek pamte, dok se pozitivne zanemaruju i zaboravljaju. I sami znate koje je rješenje ovoga problema, samo ga trebate prihvatiti! Jednako je pogrešno na život gledati crno - bijelo. Možda i postoje dva kraja svake priče, no između njih nije prazan prostor. Prije nego što se zaletite sa svojom procjenom, pokušajte dobro proučiti problem, posebno ako se odnosi na vas i vaš život. Možda ćete zaključiti: "Ni nakon polovice odvoženih sati u autoškoli još se uvijek ne znam parkirati. Nikad neću biti dobra vozačica", no točnije bi bilo: "Većinu elemenata vožnje sam svladala, parkiranje mi još ne ide, no i to ću valjda naučiti ! " Globalno etiketiranje još je jedna od pogrešaka uopćavanja, što se događa kad na temelju samo jedne osobine, ponašanja ili aktivnosti osobe prosuđujemo o čitavoj ličnosti. Ali nesretni smo kada to isto etiketiranje primijenimo na sebi. To se događa, a da ljudi i ne primijete. Možda ste upravo vi sami sebe etiketirali i učinili nesretnom. Recimo da ste nakon dugogodišnje pauze od posla zbog djece odlučili ponovno potražiti posao. Prvi potencijalni poslodavac odbio vas je prije negoli ste uspjeli progovoriti i riječ. Hoćete li sami sebi reći: '* Neću odustati, znam koji su moji potencijali i netko će ih sigurno prepoznati ", ili ćete možda klonuti duhom i zaputiti se na tržnicu misleći:" Glupa sam i nesposobna! Tko bi me uopće htio zaposliti? "Sljedeća pogreška koju treba izbjegavati je pretjerivanje koje dovodi do prenaglašavanja vlastitih problema i nedostataka, dok se u isto vrijeme umanjuje važnost onih pozitivnih osobina. Za malobrojne možete reći da su oličenje mana ili samo vrlina, većina nas ima i svojih prednosti i nedostataka. Zašto se orijentirati samo na svoje slabosti kad one čine samo dio nas, a upravo nas vrline čine sretnijima?
Prebrzo zaključivanje
Iskrivljeno razmišljanje nastaje kad negativno interpretiramo situaciju iako nemamo dokaza da je zaista tako kako mi mislimo. To je kao da porota nekoga osudi bez ikakvih dokaza. Ako vam npr.. supruga nema doma, a radno vrijeme mu je završilo odavno, - prije nego li zaključite da je očito radije bio bilo gdje nego s vama, provjerite nije li ga šef možda zadržao zbog neke izvanredne situacije. Samo zato što vam je neka misao prva pala na pamet, ne mora značiti daje točna. Poseban oblik prebrzog zaključivanja je 'čitanje misli', kad zaključujemo da drugi misle loše o nama, a ne pokušavamo to provjeriti. Možete se npr.. danima osjećati užasno jer ste u WC-u slučajno načuli kako vas kolegice iz ureda ogovaraju, a onda nakon nekoliko dana saznati kako je riječ bila o nekoj drugoj ženi s istim imenom. Predskazivanje budućnosti je pogreška koja se očituje tako što očekujemo da će se dogoditi nešto loše i to smatramo gotovom činjenicom. Ovu pojavu psiholozi nazivaju još i sambispunjavajuća proročanstva jer se kao rezultat takvoga razmišljanja zna dogoditi upravo; ono od čega osoba strahuje i to upravo njezinom krivnjom. Načelo je krajnje jednostavno: uvjereni ste da će se nešto dogoditi, uopće se ne trudite popraviti situaciju, a na kraju se ostvari upravo vaša pretpostavka. Ako ste uvjereni da ćete pasti na vozačkom ispitu, vjerojatno se nećete uopće truditi svladati vožnju i, naravno, past ćete! Primjećujete li ostvareno proročanstvo?
Razum prije emocija
Neki se ljudi u svojim razmišljanjima redovito vode emocijama, a ne razumom. Pretpostavka da su stvari onakve kako ih mi osjećamo, pogrešna je. Emocije ne odražavaju stvarnost, a neugodni osjećaji izviru iz misli koje su im prethodile! male automatske misli rijetko registriramo, a izazivaju loše rasploženje koje nam onda može pokvariti cijeli dan. Možda ste na putu na posao ugledali ženu s djetetom i odmah ste promislili: "I ja bih htjela bebu", "Nemam još ni muža", "Nikad neću biti ovako sretna". Vi ih niste posebno registrirali, no one.su u vama probudile neugodne osjećaje pa ćete na sve ono Što bi vam se taj dan moglo dogoditi gledati kao na nešto loše. Možda ćete odbiti poziv na ručak ili biti bezobrazni prema sestri koja vas zove tijekom radnog vremena, sve iz pogrešnih razloga. Nadalje, dobro je biti; svještan't činjenice da niste baš vi središte svemira, da sve što drugi ljudi kažu ili učine nema riejke veze s vama, kao ni da ste vi sami krivi baš za sve što se događa. Kao što ste vi najviše zaokupljeni sami sobom, tako i drugi misle uglavnom o sebi. Samooptuživanje također nikamo ne vodi. Ako se ne smatrate odgovornima za tuđe uspjehe, zašto biste si pripisivali njihove neuspjehe? Skinite sav taj teret sa svojih leđa, lakše ćete hodati, a možda ćete i potrčati!
Post je objavljen 30.05.2011. u 08:17 sati.