Marketing
HIDRADENITIS SUPPURATIVA I DOBRO RASPOLOŽENJE
I ove dvije stvari ipak mogu ići jedna uz drugu. Čak štoviše, prema mojem iskustvu, dobro raspoloženje je najučinkovitiji lijek protiv HS-a, pogotovo kad znamo da pravog lijeka zasada nema. Međutim, opet isto pitanje: kako oboljeli može biti dobro raspoložen uz ovako tešku bolest?
Tu se nameće mnogo faktora. Prvi i najosnovniji je onaj koji govori o psihološkom profilu oboljelog od HS-a. Ako je isti po prirodi depresivan i sklon pesimističnom pogledu na svijet, time i na samu bolest, taj je u još većem problemu. Hidradenitis suppurativa, naravno, ne bira koga će napasti i zato je onaj oboljeli koji je u stanju makar dvaput tjedno izdignuti samog sebe od sivila i težine te bolesti, u ogromnoj prednosti, kako god to zvučalo.
No, nismo svi isti i zato se i trudim pisati ovaj blog u nadi da će netko tko boluje od HS-a, čitajući ovo što pišem, makar na trenutak osjetiti nešto barem malo pozitivno ili da će barem osjetiti olakšanje što nije sam. Taj isti se može "izventilirati" kroz komentar, izbaciti iz sebe onaj dio boli i depresije koju mu nameće ova surova bolest. Pa i to je super!! Ponavljam: smisao samog bloga na neki je način populariziranje Hidradenitis suppurative i povezivanje oboljelih od iste, a nikako samo moje osobno nošenje s bolesti.
Kroz moje višegodišnje iskustvo s ovom bolešću upravo je dobro raspoloženje jedina stvar koju uvijek ističem kao najveću pomoć. Vjerojatno imam sreću što sam tako genetski i psihološki kodiran da uvijek i na sve gledam pozitivno. To znaju svi koji me poznaju. U ovom periodu otkako bolujem od HS-a, silom prilika sam se morao upoznati s mnogim načinima liječenja, ali i s ljudima koji propagiraju, tj. koji nas pokušavaju izliječiti. Na temelju vlastitog iskustva izgradio sam i svoj stav prema onom ili nečemu što meni odgovara ili ne odgovara. Kad već pričam o dobrom raspoloženju i psihologiji, moram spomenuti psihijatre. Mislim kako njihova struka i poziv mogu biti od velike koristi i ne samo za oboljele od HS-a i žalim domicilnu teoriju kako kod psihijatra ide samo onaj tko je lud. U razgovorima s psihijatrima uvijek sam bio otvoren jer sam, poštujući njihovu stručnost, tražio neke odgovore,t j. potvrdu onog što sam možda i sam znao.
Bilo je tu stvarno svakakvih iskustava i to sam morao odraditi. Mnogi ljudi jednostavno bježi od posjeta psihijatru, a ne znaju da i oni, kao i svatko drugi, naprosto gutaju antidepresive i pate od istih stvari kao i njihovi pacijenti. To me podsjeća na priču kad je moj prijatelj Ćoro išao laserski skidati dioptriju i prvo što mu je upalo u oko je to kako je gotovo svaki zaposlenik u toj privatnoj klinici na glavi imao naočale! A zašto nose naočale kad sve vrvi od reklama u kojim vas uvjeravaju kako od dioptrije od -9 možete imati bistriji pogled i od sokola?
Kako doći do dobrog raspoloženja?
Osim individualnog faktora, tu je vrlo važna i pomoć okoline. Otegotna okolnost je novac, jer mnogi do bilo čega, pa i do dobrog raspoloženja, jedino mogu doći uz pomoć novca. I potpuno zdravom čovjeku je novac problem i tjera ga ili u ćelavost i sijedenje kose, ili u dermatitis ili gastro mučenje itd. Fasciniralo me je iskustvo s Azijatima koji su se, neovisno o problemu, uvijek smiješkali. To je njihov način koji je nama neshvatljiv. Kako ću se smijati kad je švicarski franak probio limit od 6 kuna, kako ću se smijuljiti kad već tri mjeseca nisam dobio plaću, i slično. Na takve stvari bi se prosječni Azijat smijuljio, što je meni bilo uvijek čudno. Ako se ja smijuljim sa svim svojim problemima, svi će reći da sam poludio, jer meni za sve grozničavo treba novac. I onaj koji mi nudi spas i ozdravljenje čeka da mu nakon završne riječi isplatim ono zbog čega on zapravo i radi to što radi.
Baš kao i o svakoj drugoj temi, i o ovoj se može beskrajno pisati. Dobro raspoloženje je potrebno svima, a ne samo oboljelima od Hidradenitis suppurative.
To isto raspoloženje i dobra volja generator su i pokretač onog što smatram da ima dobar dio nas i zato, bilo na individualnoj bazi ili uz pomoć drugih, dajmo sve od sebe kako bi si uljepšali dan.
Nekad i pretjeram: danas sam pristao biti sucem u malonogometnoj utakmici u mojem kvartu. Mehanički je to dosta zahtijevno, ali tim činom sam sebe guram u ono što će mi bit beskrajno zabavno i što će sigurno utjecati na koeficijent boli koju HS vuče sa sobom. Već umirem od smijeha, jer u mojem kraju se dosta živčano podnose odluke sudaca i mogu misliti čemu ću sve biti izložen. Onaj satirični, autoironični i nadasve autosugestivni dio mene vrišti od smijeha, jer mnogi od tih nabrijanih i izbildanih momaka i ne znaju kako će im pravdu dijeliti uistinu specifični sudac!!!!!
Od sveg srca i iskreno svima želim neka budu dobro raspoloženi i sretni!!! To je jedini lijek koji je potpuno besplatan, ali nažalost nekima i teško dostupan!!!
Post je objavljen 27.05.2011. u 22:07 sati.