Osjećam polako kako se udaljujem od ovoga svijeta, opet.
Ne, ne pričam o tome da se planiram ubiti ili takva sranja. Pričam o tome da ću se odstraniti ( opet) iz ovoga svijeta u koji definitivno ne pripadam. Vidim to i sam. Svaka nada, svaki snovi i svaki tračak onoga dobroga u meni... Uvijek dovodi do slabosti na kraju, uvijek dovodi do onoga kada samome sebi opalim šamar i kažem si '' kada ćeš već jednom shvatiti''.
Život nije bajka ali u mojoj glavi je i dalje sve jebeno bajkovito. Iako, u mome životu možeš osjetiti pakao bez sotone i ostalih ''mračnih'' izmišljotina.
Mogao bi vam pričati o pravoj tami. tami koja nije nimalo nerealna, upitna ili spiritualna. O životu i ljudima koji stvaraju tamu o kakvoj neki ne mogu ni sanjati.
Vidim neki mladi ljudi koji su otkrili svrhu i najposlije užitak posjedovanja blogova. :) uvijek su svi govorili da ljudi na blogovima ( i ja skupa s njima) rade budale od sebe, da kukaju i javno traže pažnju.
ja to doduše nikada nisam vidio tako jer... Ako netko ne želi biti na mome blogu ne mora zar ne? blog moraš tražiti da bi ga čitao.
I ako ne razumiješ one koji ga pišu.. svi mi živimo u drugačijim okolnostima, svjetovima. To kako živimo nas obilježi zauvijek i jednog dana i kada sve bude sasvim uredu, nikada ne zaboravite koliko teško može biti i koliko je bitno održati ono što vas drži... sretnima. ako to doista želite biti.
Ne mogu biti iskreniji nego kada kažem da nisam skoro nikada volio ovaj život. bilo je trenutaka ali na kraju, više sam ga mrzio nego volio. više patio nego uživao. Imao sam jedno razdoblje u kojemu sam bio hladniji od smrti. Potpuno mrtav iznutra. I sada još uvijek nesigurno razmišljam, želim li biti opet takav. jer iskreno... teško će te išta zaboljeti osim ne ispunjenosti i samoće kada si takav. U svakom slučaju bolje je, manje boli nego ono što ti ljudi mogu napraviti. Ljudi...
Neki ljudi koji čitaju moj blog imaju sada godina malo više nego sam ja otkrio da sam mizantrop. Otkrio sam to s svojih 13 godina kada sam shvatio da nikada ništa nisam dobio ili postigao ako se nisam nikada trudio za to sam.
A druga istina je bila da sam prerano digao ruke i odustao truditi se oko svega. Od onoga dana kada sam udaljio ljude od sebe. sve u mome životu bilo je bolje. Manje prijatelja ali iskreniji odnosi. ( iako čak i tada su neki ispali totalni šupci). Veze su bile bolje i dublje. jer nije bilo sputavnja s raznih strana, nitko nije mogao sputati moje emocije. bile su usmjerene samo na tu 1, voljenu osobu.
Blog mi služi kao sredstvo za razmišljanje i zapisivanje svojih razmišljanja. izbacivanje emocija i slično. pomaže mi da ne zaboravim prošlost. jer ju ne želim zaboraviti i ponoviti iste greške ponovno. iako mi se to stalno događa. Ali od prvog bloga koji sam napravio negdje 2003-ce il 2004-te ne mogu sad izračunati bilo je nada da ću naći ljude slične sebima.
Oni koji razumiju tamu, oni koji ne ismijavaju drugačije. oni koji grle sve što je mračno jednako kao i ja.
Mračno smiruje, mračno ispunjuje. samo morate znati čime se želite ispuniti.
Hladnoćom, smirenošću, ne emotivnosti?
Odmaknuti se od svih tih sranja koje ljudi nazivaju srećom i suočiti se s istinom. Nismo svi kao ostali.
Ovaj post pišem kako bi samome sebi ostavio zabilješku ako se promijenim na staro (staro - novo), da sam ovo nekim dijelom sebe i htio. Osjetim staru usamljenost koja podsjeća na staru ogorčenost ali i staru neku hladnoću. koja pomaže da s vremenom ljubav, emocije i sve u vama utihne. vaša duša bude spokojna kao groblje a srce je samo spomenik.
Imao sam post koji sam pisao u 2 različita raspoloženja, moja 2 lica. I sada opet, sukob s samim sobom. Onaj koji želi voljeti i onaj koji se želi zaštitit. onaj koji nikada ne bi doživio ovo što sam ja. ali ne mogu lagati, nisam požalio.
Možda ovo i nije kraj. Stvari se još mogu vratiti na staro i krenuti na bolje, vjerujem da je to moguće. Ali sve manje nade imam u to. I mislim kako ću na kraju opet ostati sam s svojom tamom. tamu shvaćam kao osobu. jer ju osjetim svuda po sebi. Sam s svojim mislima. Kako god da bilo. uvijek morate znati tko ste. ovaj post.. možete uzeti kao primjer zašto se trebate izbjegavati vezati za ljude. i ako se i vežete ipak ih držati na distanci. znao sam da je to ispravno ali nisam to i napravio.
pozdrav blogerima i prijateljima koji ovo čitaju.
Ovo izgleda kao još jedan rat u meni. Ali ovaj put znam što učiniti. u oba slučaja. I uskoro ću odlučiti... Dali je ovih par mjeseci bio zadnji tračak onoga ljubavnog, romantičnog i nježnog mene. i dali će ledeni lanci još jednom okovati moje srce.
Tama... vjetar... zemlja... zrak... voda...
Ionako ću se jednom vratiti od kuda sam i došao..
U plovidbu s zvijezdama :)
Post je objavljen 26.05.2011. u 13:32 sati.