Nekidan sam odlučila zalijepiti umjetne nokte. Nisam to nikad radila do sada i odlučih tako za jednu prigodu nadograditi kandže. Sva sretna nazovem prijateljicu koja je već dugo u nadogradnji i pitam ju broj. Kad sam priji rekla za kad mi treba, samo je zakolutala očima. - Pa ne znam baš, ali probaj - rekla mi je, na što sam ja samouvjereno odmahnula rukom. I nazvala umjetnicu za nokte, misleći kako će biti sretna što se prijavljujem u klub. Ali...
- Nažalost, nemam ništa slobodno do utorka, sažaljivo će ona. Inače, dok sam se naručivala, bio je utorak, a željela sam nokte imati za tri dana. Mislim, imam nokte i inače, ali nisu baš reprezentativni.
- Baš ništa - pitam ja, misleći kako bih se mogla nagoditi da mi zalijepi bar jednu ruku, a drugu da sakrivam u džep ili se pravim da prekopavam po torbi dok mi ju ne stigne srediti.
- Ništa, baš mi je žao - ljubazno, ali odlučno će ona.
Dobijem od prijateljice drugi broj.
- Nažalost, nema ništa do srijede, kaže ona. Misleći na iduću srijedu.
Ubilo me to u pojam. Odlučim napokon staviti te nokte i moram čekati red. Kao da idem u doktora. Svoje iznenađenje navalom na nadograđivačice noktiju priopćila sam ženskom društvu za stolom. - Ja mislim da bi trebala probati kod XY. Ne znam, ZQ je trenutno jako popularna - čuh tumačenje.
Iznad glave mi se pojavio veliki upitnik. Prva stvar koja mi nije bila jasna jest činjenica da u Makarskoj postoji toliko, kako to moja prijateljica kaže, noktarica. Ali...nije biti noktarica samo stvar trenda nego očito i nasušne potrebe. Nedostaje nam noktarica, zaključila sam i pomislila kako bi Grad, da drži do svojih građanki, trebao sufinancirati školovanje mladih djevojaka jer ćemo se danas-sutra naći u situaciji u kojoj sam se ja našla prošlog tjedna. Zamislite kako je to kad vam nema tko nadograditi nokte?!! Ne bih to nikome poželjela.
Druga stvar koja me oduševila jest da postoje noktarice koje su in i one druge čija slava je na zalasku. Pretpostavljam da su ove, koje su trenutno u modi, u stanju upisati cijeli Stari zavjet na nokte lijeve i Novi zavjet na nokte desne ruke. Ili naslikati minijaturnu repliku Mona Lise. Ne znam što bi ove druge mogle skriviti. Možda su izašle u grad u pogrešnoj, demode kombinaciji? Ili se njihovi notki odlijepljuju kad se ribaju od friganja zacrnjene tave?
I onda večeras vidjeh zašto je prošlog tjedna bila tolika navala. Naime, pratila sam strip festival MaFest u Makarskoj, a u to je vrijeme u hotelu Meteor bio i maturalni ples. Mislim da je većina maturantica imala nadograđene nokte. Što mene, dakako, ne iznenađuje, jer sam se, ne tako davno (ili me samo sjećanje na intenzitet očaja uoči plesa dobro služi, hm), i sama spuštala niz stepenice na istoj svečanoj večeri. Umjetni nokti tada, doduše, nikome nisu padali na pamet, ali zato sam imala krasnu, nekoliko milimetara debelu fasadu na licu, zacrnjene oči i tada ultimativno popularnim tamnosmeđim ružem namazana usta.
Dakle, mene u svemu tome ništa ne iznenađuje. Ali je iznenadilo moju sinoćnju sugovornicu, s kojom sam nakratko popričala nakon centralne tribine strip festivala. To je Keiko Ichiguchi, strip crtačica i majstorica mangi, simpatična i krhka Japanka s talijanskom adresom. Naime, Keiko se šokirala kada je vidjela djevojke i njihov stajling. Kod njih u Japanu, kaže, nema šanse da bi se vidjelo tako odjevene mlade cure, osim u centru Tokija. Šokiralo ju je i kad je vidjela mladiće kako nose boce alkohola u parkić na plaži (na čuvene izletničke klupe koje služe za marendavanje i opijanje), i s druge strane odrasle ljude kako mirno prolaze pored njih. I kod njih bi mladi, kaže, popili, ali nema šanse da bi odrasli reagirali tako indiferentno kao kod nas.
Osim toga, dodala je, toliko su prezaposleni učenjem i školom da nemaju vremena za izlaske.
Ne pišem ovo da bih popljuvala nas, ili se čudila strogoj i za nas nepojmljivoj japanskoj kulturi. Uostalom, pitanje poimanja kulturne različitosti se može nadići samo tolerancijom i znanjem, a tolerancija i znanje se mogu dobiti samo putovanjima ili čitanjem i komuniciranjem s ljudima iz drugih, nama različitih kultura. I sama Keiko je očito ne samo kurtoazno obećala da će na svojem blogu pisati o Hrvatskoj kao prekrasnoj i sigurnoj zemlji, koja je nedavno osvojila njene sugrađane kad su doznali da su tamo neki daleki Hrvati, u vrijeme vlastitih demonstracija, zapalili svijeće ispred japanske ambasade. Ipak, postoji jedna stvar kojoj se mogu pokušati čuditi, premda sam i sama debelo dio nje.
To su paradoksi koje uvijek tako elegantno toleriramo. S jedne strane na makarskom tržištu vlada ogromna potražnja za nadogradnjom noktiju, a s druge se strane ljetna pozornica na kojoj sam nekidan nastupala s amaterskom družinom Zlatousti raspada. Od ulaza na kojemu ogromni kamen prijeti da padne nekome na glavu i zapečati mu životni vijek na ulazu u prostor kulture, pa do samog ljetnog kina koje bi bilo sjajna kulisa za neki film strave i užasa.
Znam da primjeri nisu na istoj razini. Pitanje ugrađivanja noktiju je pitanje standarda u gradu ( je li zbilja tako, ili je pitanje prestiža?...hm), a pitanje stanja ljetne pozornice je pitanje brige zajednice, odnosno Grada. Ipak, sigurna sam da bi deficit noktarica i s druge strane respekta prema kulturi jako šokirao crtačicu Keiko. Na našu sreću, za svojeg je boravka ljetnu pozornicu ipak zaobišla, pa je mogla ostati zadivljena čistoćom prirode i - hotelskih WC-a.
Post je objavljen 22.05.2011. u 00:33 sati.