Noćas moj prijatelj mjesec
u punom svom sjaju,
putuje modrim nebeskim
prostranstvima, sam,
kao što i ja noćas putujem sama,
uljuljkana u mekoći
bijele postelje,
putujući bez određenog mjesta i cilja,
a na mom putu smjenjuju se
slike djetinjstva,
saonica punih slatkiša i igračaka,
rascvjetalih lipa pred mojom,
malom seoskom školom,
susreta s prvom ljubavi,
slike kasnih večernjih vlakova
što me nose u susret ljetu
i najljepšem otoku na svijetu,
kao i one manje lijepe slike,
slike neostvarenih snova,
razočaravajućih trenutaka,
proživljenih poraza.
Ponekad sam sretna što su
iza mene sva ta putovanja,
od kojih me svako učinilo odraslijom,
a istovremeno i nesretna,
svjesna da ispred mene
zjapi dubok ponor,
znajući kako više nemam
dovoljno snage
preskočiti ga.
Post je objavljen 21.05.2011. u 21:04 sati.