danas sam na otpad odvozio ostatke njegove negdašnje kuće, doma u kojem je ...
sve ono što i svatko od nas od doma očekuje i pokušava stvoriti...
dugo godina je bila napuštena, zarasla u korov i šipražje... i ispod bijele boje kojom se pokušalo prekriti, preko cijele fasade je stajao natpis: KRVOPIJA!
poznavao sam ga samo površno. a u tim ratnim danima sam ga susretao svakodnevno, kad smo odvozili smeće iz zavoda za transfuziju, gdje je radio.
bio je dosta stariji od mene, ali uvijek s vedrim osmijehom, uvijek s nekom šalom.
ophodio se prema nama smetlarima, kao čovjek svjestan uloge koju imamo. bez prezira ili gnušanja.
imao je rijetku krvnu grupu, koje je uvijek nedostajalo, a s obzirom na posao koji je radio u zavodu, bio je itekako svjestan toga, davao je krv često. prečesto. nije se štedio, iako ga je to vidno iscrpljivalo.
na jednom takvom zadatku, dostavljanja krvi na ratište, njihovo vozilo je naišlo na minu,..teško je stradao.
ostao bez noge. nije uspio ostvariti nikakvu odštetu, niti dobiti penziju, jer mu je nedugo prije toga istekao ugovor, a oni koji su mu ga trebali produžiti,... nisu to učinili na vrijeme.
naravno, dobio je i otkaz u zavodu, ne treba niti navoditi razloge,..kome treba bogalj.
sretao sam ga ipak ponekad, znao je doma lagano, s jednom nogom i jednom štakom, ići s netom ubranim poljskim cvijećem u slobodnoj ruci.
-za moju ljubav!-, govorio je.
s toplinom, kakva se rijetko sreće kod muškaraca, kad govore o svojoj supruzi.
i s osmijehom. uvijek s osmijehom. no, razbolio se. trebao je hitno na tešku operaciju. koja je zahtjevala zalihe krvi. njegove krvne grupe. nije je bilo. nigdje. zvao je i bivše kolege u zavod,.. rekli su mu da je nema. ali će, čim netko da, sačuvati za njega. prolazilo je dragocjeno vrijeme, no krvi nije bilo.
čitao sam u novinama kako je uhićen, u zavodu, sa nekoliko smrznutih paketića krvi, koje je pokušao ukrasti. novinari su ga prozvali krvopija. završio je u zatvorskoj bolnici.
žena mu se s djecom odselila u australiju, kod strica. nije mogla podnijeti sramotu koju joj je priredio. stalno dobacivanje susjeda... ostao je sam, čekajući suđenje.
no, nije ga dočekao.
pronašli su ga pod tušem, blijedog poput ispranih pločica na kojima je ležao.
jedino je žilet, odbačen sastrane bio crven. ostatak je polako, nestajao u slivniku, pomješan s vodom koja se povlačila, odnijevši i njegov život.
i osmijeh.
to što su rezultati analize naknadno pokazali da je u onim smrznutim vrećicama bila njegova vlastita krv...nikog više nije zanimalo.
jedan krvopija manje.
Post je objavljen 18.05.2011. u 18:55 sati.