Kao u nekoj nesmotrenoj jurnjavi ustrajno radim nešto misleći kako radim nešto drugo. Stadoh i zapitah se: 'Što to radim?'
Evo me ovdje u stanju nekom, namjera nekih. Razvio sam svoj sustav mišljenja i djelovanja. Vidim to i u drugih.
Stanje moje često traži izražaj kojim bi prenio okolini nešto; nešto što bi njima bilo od mene. U mene postoji nešto što želim prenijeti; neka misao; neko stanje…
Kako stadoh u jurnjavi toj, vidim, kao u presjeku, sebe kako stvaram riječi. Tražim ono nešto čime bi, načinom razumnim, drugima' prenio ovo nešto, što želim prenijeti. Ustvari stvaram riječi, koje zvukom ili slovima vidljivima dajem drugima da ih osjete.
Oni su u raznim stanjima i raznih iskustava, pa ustvari različito to doživljavaju. Skoro redovno to kod njih ne stvara ono što htjedoh prenijeti. Ljudi su nizom godina stvarali govor kao sredstvo komuniciranja. Riječi predstavljaju stvari, misli, radnju, kao i neke koje služe stvaranju cjelina povezujući ih, ili dodatno naglašavajući neke čimbenike namjere prijenosa. Nastala je prava umjetnost govora. Naravno, govor podrazumijeva i vještinu razumijevanja onoga koji prima.
Stadoh i mislim si. Biti umjetnik oslikavanja riječima? Biti dobar u tome? Biti umjetnik govora? Hm?
Ustvari, htio bi nešto reči! Htio bi reči upravo to što jest ovdje kod mene. Ovo stanje, misao… Govorom je riječ posrednik. I ne samo riječ, nego i vještina govora i razumijevanja.
Htio bi ti prenijeti ovo ovdje. Mogao bi i dalje, kao u mlinu mljeti, i misliti kako sam ti kazao to.
Ja sam tu, a ti si isto tu, ali tamo. Oboje smo ustvari tu. To su istinska stanja. Za cvijet svijet postoji kada procvate. Pupoljkom je htijenje i volja. Pogledajmo prirodu.
Htio bi nešto reči. Nešto prenijeti. Nešto dati. Čemu da ti dajem nešto drugo, a ti, kako znaš i umiješ. Kao da si negdje tamo i kao da si bilo tko. Ne! To nije to!
Riječ je sredstvo i takova može svašta uraditi, kao i sva sredstva. Sredstvima se nešto radi. S njima i po njima se 'posreduje'. Sama riječ kazuje to. Nekoč su ljudi mudro mislili i nastojali dati što jasniji značaj riječi. To mi govori o namjeri istinskoga prijenosa.
Nastojim li otkloniti posredstvo, očito oboje moramo biti ovdje i biti isto. Izgleda nevjerojatno, ali zar sve ove uobičajene upotrebljivosti ne vode apsurdima i neefikasnosti? Kada smo ovdje nema sredstva ni radnje. Tada je to to! To je onaj bljesak u kojem se u trenu osjeti. To je čak i ispred bljeska u oku, a bljesak je tek potvrda.
Vješti 'umjetnici' mogu stvarati izmišljena stanja. Oni zluradi mogu tako manipulirati. Izravnim načinom nestaje manipulacija.
Često sam u ranijim postovima govorio o istini kao vanvremenoj cjelini, pa i vanprostornoj. To je to isto.
Reče mi neki dan prijatelj, kako mu nije jasno, kako je mogao odgovoriti na francuskom na pitanje postavljeno na engleskom, a engleski ne zna. Divan primjer! Njemu govor riječima ne treba. Ipak, riječi su potvrda, a mogu biti i sredstvo. Zašto? To je pitanje vjere. Ljudi vjeruju riječima i ona ih često pokreču. Ima se odnos prema njima. Ona čovjeku nešto znače i kao takove postoje čovjeku. Pas, gica, maca… uglavnom ih ne razumiju. Oni traže druge putove. Zna se da pas sa vremena na vrijeme odlazi i u direktno saživljavanje. On može osjetiti i puno toga što nisu riječi. Može to i čovjek, ali obično ne vjeruje u to.
Sve je to 'energija', 'vibracije'…, koje kao da stoje na granici predodžbe i istine. Djeluju i prepoznatljive su u prostotu i vremenu. Mogu vas, ovako realne povesti. Kuda? U bilo koje mjesto ili vrijeme postojanja. Sve je povezano i svoju istinu, na taj način, ima u svakom djeliću jedne i jedine istine. Ova misao djeluje na prvi pogled nelogično. Znam. Da, jer i pogled je 'posredstvo'.
Prijatelji moji dragi, osjećate li dar života? Zaustavite jurnjavu. To ne znači prestati govoriti, ali tada će te biti na nešto višoj razini svijesti. Živite u svijetu gdje većina govori, ali vi će te vidjeti što govor jest.
Neka vas životna radost prati … :)
Post je objavljen 16.05.2011. u 14:23 sati.