četvrta šibica
je ponijela twirla daleko od ljudi.
na proplanak okružen šumom.
žut od žutih cvjetova uljane repice
prošaran krvavo crvenim divljim makovima
i stara, trošna koliba.
preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga
.............................................................................................
u to doba je imao neobičnu naviku, pomalo vangogovsku
neobjašnjivu potrebu da svuda uokolo sije žutu repicu i crvene makove
uskoro je čitav kraj postao turistička atrakcija
iz zraka
avioni su nadlijetali. novinari iz cijelog svijeta
su njegov, do tada savršeno miran proplanak
proglasili prvorazrednom destinacijom - must see!
postalo je in u mondenom svijetu jesti čuveni twirlov grah
prenoćiti u njegovoj kolibi, koja je vrlo brzo poprimila veličinu nesrazmjernu prvobitnoj namjeni
tako da je twirl bio primoran napustiti svoj skromni brlog i potražiti osamu u gradu
tamo ga nitko nije primjećivao, niti se uopće obazirao na njega
grad je izvanredno mjesto za odmor od ljudi...
no, ova priča je iz doba dok još njegov everland nije bio otkriven
sa početka doba četvrte šibice
uglavnom
jednog je sunčanog dana naišao na tri neobična grma
na mjestu gdje ih, bio je siguran, jučer nije bilo
kako nije sklon panici, kad god naiđe na kakovu neobičnost, misteriju što prkosi skoro pa zdravom mu razumu
stao bi razmisliti o mogućnostima koje su mogle dovesti do te neobičnosti..
(uglavnom bi okrivio vanzemaljce, što je, vrlo vjerojatno bilo blizu istine
jer da nije, netko od njih bi se pobunio, demantirao..)
stajao je tako pored grmlja, razmišljajući
kad, iznenada, najmanji grm kihne
-nazdravlje!- reče twirl malenu grmu
-hvala!- odvrati grmić na neobičnom jeziku (ali prijevod je: hvala!)
našto se druga dva grma pomaknuše, nađoše između twirla i grmića
a iz njih su virile puhaljke
jasno je da nitko ne uperuje u tebe puhaljke ako nisu unutra i pripadajuće otrovne strelice
čak ni kad je riječ o grmlju
digao je ruku u znak mira, sjeo, izvadio svoju frulicu
i zasvirao
dodomimireredooomiifaasooo....pjevala je ptica kos
a zatim i
dosodosodosodomisofarefarefaretiredo...malu noćnu muziku
svirao bi on još...ali to je sve što zna, pa da baš ne okušava sreću svojekomponiranima...
nije tad bilo ni vrijeme ni mjesto za tako što
kako je twirl pjesmama nedvosmisleno pokazao da su mu namjere miroljubive
grmlje se opustilo.
pošlo za twirlom, koji ga je pozivao da ga slijedi. pred kolibom su se grmovi raskomotili, skinuli granje koje im je služilo i kao zaštita i kao maskirna odjeća
pa se ispostavilo da je riječ o tri neobična putnika
neobična u ovom dijelu svijeta
radilo se o mužu, ženi i dječaku
po kostima u kosi, i još nekim sitnicama poput smanjenih ljudskih lubanja oko pasa
twirl je zaključio da se radi o pripadnicima nekog od plemena sa bora-bore
a po prijekorima koje je žena neprestano upoćivala mužu
da su vjerojatno prije desetak godina krenuli na bračno putovanje, čamcem..
ali, vjetar je zapuhao jače nego su planirali, morske struje odradile ostatak posla
u međuvremenu dobili dijete, koje se začelo prije ove pustolovine
jer, to im je jedino
pa je također za predpostaviti da je žena mužu rekla
kako mu ne da ni blizu dok ih ne vrati kući...
a zna se da žene znaju bit zajebane, kad nešt' odluče...
nisu domorotkinje sa bora-bore nikakav izuzetak, očito nisu
hm..hmmm.hmmm..hmm
razmišljaše twirl
a, pokazalo se i da nije uzalud kao dijete učio od profesora baltazara
jer, dosjetio se
uključio je svoj prastari kompjuter, upiknuo stick, povezao se sa satelitom
i počeo tražiti...njihov dom
trebalo mu je malo duže...jer njegovo antropološko znanje
po kojem je zaključio lokaciju, gdje bi mogao taj dom biti je ipak skromno
no, pronašao ga je
znao je to po veselim povicima tri, sad već bivša grma
i upiranju prstiju u ekran, kad su prepoznali svoje, davno napušteno ognjište
ostatak priče je mogao početi
vrijeme je bilo za kapetana kuku
moreplovca, starog morskog vuka, uspavanog u twirlu
kojeg se budilo samo kad je trebalo pronaći kakvo blago
u tome je bio nenadmašan
no, i ova rescue mission je bila dobar povod da kapetan pokrene svoje uspavane kosti
prošverca tri grma u velikom kavezu u koji je strpao
jedinog dragovoljca koji mu se našao pri ruci, starog, vjernog papagaja
na brod koji je plovio najbliže željenom odredištu..pa drugi, manji,..
..sve do otoka na kojem je bio dom našem grmlju
kad su stigli, pozvali su twirla, da ostane na ručku..
žena je naložila vatru pod velikim kazanom pred kolibom
ali, ček,.. što će u njemu kuhati??
prošla me glad, u trenu
možda sam zbilja samo paranoičan
ali, ljubazno se zahvalih
i pobjegoh glavom bez obzira
Post je objavljen 12.05.2011. u 19:21 sati.