Marketing
Tessa K... once upon a time
nakon što je uzela štit, odjenula crveno i pobijedila sve nedaće stvarnog života; kredit, razvod, karijeru, suđericu, kupoprodaju auta, nakon što je sama ubila pauka u tuš kabini i promijenila zimske gume za ljetne, podigla jednu obiteljsku kuću iz temelja i još jedan čardak bez njih za samo vlastite potrebe, nakon što su joj zimus izvadili osam madeža, jedan umnjak i drugi veliki tumor... strah Tessa više nije susretala.
ozbiljni doktor bi joj pri odlasku uvijek rekao:
- eh, odavno se nisam ovako nasmijao. dođi nam opet!
no ona je radije sama samcijata lutala šumom i svakog nimalo živčanog trena bila spremna za vatru iz sedam zmajevskih glava.
a svoja jutra je čuvala kao tigra na svilenoj uzici.
odrasli i naivni misle da je bila hrabra, ali nije: bila je samo luda i svojeglava. neki kažu vila, neki vještica, ali to su sve neprovjerene informacije.
jer rekoh, ljudi su ili odrasli ili naivni.
neki su i verbalno okrutni pa ti prijete da ćeš se udebljati u četrdesetoj i saznati što je dosada, da ćeš jesti silovito, a pisati umjereno, da život više nećeš živjeti, nego rješavati. drugi se ne usude reći da ti žele smiješnog princa s cjedilom na glavi namjesto krune, jer te sami nisu uspjeli pojesti da bi dobili tvoju snagu.
pa je jedini strah koji je Tessa ikada oćutila bio onaj da će netko jednom shvatiti njenu bajku, da će netko jednom vidjeti što se u stvari krije iza bijelih oblaka, na granama hrasta, u zečjim rupama i na ceremonijama ispijanja čaja,... da će se jednom pojaviti netko tko će odmah moći reći koliko su duboki temelji vjetrenjača i zašto se ozbiljni doktor od srca smijao. jer onda bi napokon pokleknula... spustila ramena i dozvolila da je se zagrli. a mogla bi i zadrhtati.
ali za to nije bilo bojazni. takav princ još nije kročio svijetom.
oni koje je voljela nisu mogli shvatiti da se ne stidi kada govori da se i tako nesretno usamljen - može biti sretan. bacali su mrtve pjesnike iz njenog kreveta s jezom, ali su joj ipak praštali te grijehe na ruskom. slali su joj magle, kišu, toplinu. vraćala im se u širokom luku uvijek s jednom bojom duge više.
neke je srela u noćima kad je njena duša bila ugasli vulkan. sticala ih je zbog tuge, gubila pretvorene u nemani, izdajnički ponovno osvjetljena vlastitim sjajem.
sjaj je uvijek jedini neoprostiv.
