Marketing
dosta cvrkuta i pejzaža
arhitektura, elem...
zatrpana projektima od kapitalnog značaja dobila sam novog suradnika.
F. ima jako lijepo mlado lice, topao osmijeh, nimalo iskustva i pod mojom paskom će odrađivati manje projekte.
jučer...
molim te, kažem mu, odi izmjeri ovu kuću kuću, evo tu ti je adresa, tu su ti fotke, to sam odslikala kad sam ja bila prošli tjedan, tu ti je broj telefona, čovjek te čeka u 11, on je danas ostao doma samo zbog toga, žuri im se, hoće to nadograditi, gore još jedan stan za sina, a ovdje sa strane zimski vrt, evo ovdje, vidiš ovo tu na slici, taj zid ćemo srušiti... uglavnom daj ti sve lijepo izmjeri da imamo na čemu raditi.
nekoliko sati kasnije F. se vraća trijumfalno.
jesi uspio? jesam.
dvije minute kasnije otvaram rolice i vidim da je snimio krivu kuću. još dvije minute kasnije uz pomoć google eartha zajedno otkrivamo u kojoj je ulici u stvari bio.
ajmoreć... omaška u grubo od 500 metara.
gledam ga u čudu kao jako rijetku biljku. mislim, ok nisam ni ja odavde, ja sam sa 17 napustila zemlju, nemoj misliti da ja nemam iskustava iz drugih dimenzija, ali majketi, s koje si pak ti planete?
a još više u čudu gledam u dvoje ljudi uhvaćenih za vječnost na fotografijama, u svojoj 500 metara udaljenijoj kući, koji su mladog nepoznatog F. pustili u svoj dom, otvarali mu prostorije stana, pridržavali mu metar... i pitam se, bože koji je film vama bio u glavi, jeste li vi od onih ljubaznih koji se ne znaju othrvati uljezima na vratima, jeste li prešutno pristali glumiti u nekoj skrivenoj kameri, jeste li usamljeni u životu... mislim... što?
ja sam uvjerena da negdje postoji metafora i za ovu priču. mora biti, jer ja ne pišem metafore, nego igram život prema njima. ipak... ne znam koja je ovdje prava.
jesam li ja mladi F. pa mjerim kuće što ih treba nadograditi i podignuti, u krivoj ulici s omaškom od cca 500 metara, i koju se s puno povjerenja pušta u intimne prostore jer ima sjajne oči i topli osmjeh na licu kojeg se boje sve zvjerokradice sjevernije od juga?
ili sam ja par na slici koji u svoj dom pušta neznane likove iz razloga koji su još uvijek nedokučivi.
eto... to još ne znam.
međutim koje god objašnjenje bilo, nijedno od njih nije upola zabavno kao ovo:
na google earthu ostat će zauvijek nezabilježeno kako popodne istoga dana, sama mjerim tu kuću u svoje slobodno vrijeme.
...
Picasso je navodno rekao da je čudo što se kad legneš u kadu ne rastopiš se kao kocka šećera.
ne znam zašto mi to pada na pamet, ali zvuči baš kao dobra metafora.
tessa k
Post je objavljen 12.05.2011. u 06:57 sati.