pomiri se sa vremenom da si nestao, da te nema
da si izgubljen i nađen u tuđim rukama.
pomiri se da je vrijeme nemilosrdno, da ne pita
da ne brine, da otuđuje tek tako..
činjenica da nešto nestaje, da ne traje, da samo nestaje a ti se trudiš
a nju nije briga..
jer ne pita i ne brine i ne poznaje
ne prepoznaje tebe jer te ne zna onakvog,
kakav si bio sa mnom tamo negdje
jednom
nakratko.
Strani ljudi uvijek nova lica stoje
nitko kao ti, ništa slično, nikakve boje baš ništa tvoje.
pomiri se sa sivilom koje sam živiš, koje je uvijek tu,
nađeno samo u tvojim rukama.
pomiri se sa bojom koja proždire a da ne pita
da ne brine, da te otuđuje samo tako..
činjenica da te stvara, zatvara i otvara onako kako
ona želi i prohtije..
..a nju nije briga, jer ne pita i ne brine i ne poznaje,
ne prepoznaje tebe jer si izgubljen nekad davno bio..
sa mnom negdje i s drugima jednom davno nakratko prije.
svjesna sebe, odbijam nova lica.
nitko kao ti
ništa slično
nikakve boje...
baš ništa tvoje.
(2006.)
Post je objavljen 11.05.2011. u 19:06 sati.