gledam je . pitam se .hoću li joj ispričati svoju priču .ili ću je pustiti da pleše pod velikim šatorom. slobodnu i razigranu. njezin pogled me pretvara u djetešce. njezin zagrljaj oslobađa trenutke ružičastih listova. poput leptira ,unosi miris romantike u moje snove. ona je tu da mi pokaže korice knjiga na kojima spavaju sami anđeli.zahvaljujem se, pružam joj ruku i vodim je tiho, bez riječi. na naše mjesto pod mjesecom.
Post je objavljen 04.05.2011. u 17:26 sati.