Strašna ljubomora, strašna i trajna i oštra i bolna
Izjeda vr'jeme i um, nježnost guta i san!
Čija to str'jela, čiji to mač uništava razum?
Proždire kosti u srž, nikad ne miruje, ne!
Koja to sila sad mora, sad vapi, sad gori, sad žudi
pogled stalno da tvoj usmjeren bude na moj?
Prolazim brzo i mislim na tebe, o tebi, za tebe
značim li ikako ja nemirnu noć ili dan.
Nikad čarobnica znana tako mi značila nije
kako sad osjećam njen moćni, iskonski gnjev.
Gnjevna je ona na sebe što nikako nije na vr'jeme
korov iščupala taj, snivala mirniji kraj.
veljača, 2011.
Post je objavljen 29.04.2011. u 16:55 sati.