Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/harpplayer

Marketing

Interview - Bojan Basrak



Uživo smo se upoznali prvi puta ove godine na festivalu usne harmonike u klubu Purgeraj iako se poznajemo već dulje vrijeme preko bloga i foruma gdje je Bojan često aktivan i susretljiv. Za potrebe bloga sam jednom posudio Bojanov tekst o kupovini harmonika preko neta a sada ćemo imati prilike saznati i nešto više o ovom harp playeru.

Za početak standardno prvo pitanje, koliko dugo već sviraš i kako si uopće počeo i naučio
svirati usnu harmoniku ?


Harp za ozbiljno pokušavam svirati od koje 2005. godine. Ko klincu mi je tata nabavio Hohnerov Blues Harp iz C, ali nakon kaj sam se zasitio „O suzane“ i „A je to“ i harmonika je pala u zaborav, odnosno na dno neke ladice. Kasnije sam se primil gitare, Metallica, Nirvana, standardna priča. Blues nisam baš volio ali sam ga morao naučiti jer su to bile osnove, a tad nije bilo interneta ko danas, jer da je, vjerojatno se nebi maknuo od metala. Ovak sam išao malo u rock akademiju i tamo su samo drvili po blues dvanajstici i pentatonici, što je eto, nakraju ispalo i korisno. No… i tako ja sviram gitaru, ne baš naročito, kad jedan dan do mene naiđe prijatelj sa Silver starkom i malo zasvira neku bluzaču. Kad sam ja čuo kako to dobro zvuči kad se benda odmah sam iskopao onaj stari zahrđali Blues Harp i bacio se na posao. A taman mi je bilo crklo pojačalo od gitare pa mi je harmonika postala zamjenski instrument dok sam čekao majstora da ga popravi. Kad je došlo pojačalo ja sam već naveliko bendao i cuclao usnjak više neg plinkao po gitari. Tolko o brzini naših majstora.

Primjetio sam da si savladao i overblow tonove pa mi reci u kojoj vrsti glazbe ih najčešće
upotrebljavaš ?


Pa, to je bio izazov kao i svaki drugi. Naravno, ima još puno prostora za napredak. U standardnoj blues skali mi je OB na 6. rupi neizostavan. Naučio sam ga i bendati pa se mogu čak i poigrat s intonacijom. Zezancija je s OB6 preć na B7 (i obratno) kod nekog bržeg prijelaza, na tome trenutno radim. Izvan bluesa overbendovi su apsolutno neophodni. Ima puno stvari koje nebi mogao odsvirati da nemam to u rukavu. Primjerice, pjesma na novom albumu Visa Peri Deri pod nazivom JazzBa počinje s mojim uvodom u bosansko-makedonskom štihu. Ono 7/8, neznam ja koja je to skala ali je imam u uhu jer sam rodom iz Bosne Za taj intro koristim nekoliko overblow-ova i par overDRAW-ova na gornjim rupama. Moram priznat da sam se gadno namučio s tim. Jedna prepreka je uopće izvuć taj ton, tu je narihtavanje perca ključna stvar – što bliži gapping, malo profiliranja i mikropor traka pri zakovici da ubije ono pištanje. I tek onda možemo uopće pokušati raditi na muzikalnosti. Kad se svira staccato onda nije toliko problem, no kad se overbendani ton treba održati i spojiti sa drugim tonovima onda bude čupavo. Ali, kao i uvijek, vrijeme i trud rade svoje pa sad mogu izvuć sve overbendove i overdrawove, čak i na prve 2 rupe, hvala Mijaču na savjetu!

Reci mi nešto o bendu Vis peri deri, kakav je to bend i kako si se našao s njima ?

To je jedan fantasičan bend i čast mi je biti njegovim članom! Vis Peri Deri svira autohtoni Turopoljski rock, pjeva o nedaćama suvremenog Turopoljca i govori, prije svega, o ljubavi. Jesam li spomenuo da dolazimo iz Turopolja?
Robi (frontman i tekstopisac) me je prije kojih, uf… ima već dvije ipo godine našao na Glazbenom Forumu da pušem usnjak i pitao me dal im se želim pridružiti. On je tada uz pjevanje svirao i gitaru i usnjak na nekim dijelovima i naravno da nije mogao svo troje istovremeno. Prvi put kad sam ih čuo na Myspaceu bili su mi super, ali ne baš moj štih. No, nakon malo nagovaranja pristao sam odradit probu s dečkima pod uvjetom da ne moram pjevat. Proba je prošla dobro (i glasno, što se nije primijenilo do danas), a kako je to bila prilika da sviram usnjak u nekom bendu odmah sam s njima odradio i dve svirke - Spunk i Podroom u Sisku. Da sad ne duljim sa sočnim detaljima i avanturama koje sam od tada imao s mojim prijateljima Turopoljcima… zajedno smo postali respektabilni bend koji ima energičnu i čvrstu svirku, koji ima svoje vjerne obožavatelje, i najvažnije – iskrenost u pjesmama. Ima puno blues/rock bendova u Hrvatskoj koji dobro sviraju, no malo njih zaista i živi to o čemu svira. Vis Peri Deri je upravo takav bend.



Ima li bend nekakve demo ili studijske snimke i kakvi su planovi benda u bližoj budućnosti ?

Prvi album „Detela“ bio je skoro gotov kad sam im se pridružio, tako da na njemu sviram samo na jednoj stvari. Tamo su svi naši stari hitovi. Unatoč lošijoj produkciji, planula su dva tiraža albuma i ne planiramo ga više reizdavati kako bi on postao vrijedan konekcionarski primjerak. Novi album se radi praktički otkad smo izdali prvi, znači skoro 2 godine, i taman smo prije par tjedana snimili zadnju stvar. Ne želim ispasti neskroman, ali već je sada svima jasno da će album biti čista bomba! Trenutno se to još kao malo miksa i sprema za izdavanje u vlastitom aranžmanu. Već možemo najaviti da će promocija albuma s naslovom „Zakaj ne?“ biti 21.5. u jednom poznatom Zagrebačkom klubu. Za sve detalje kliknite na http://www.visperideri.com i pronađite nas na fejsu!

Ponešto si sviruckao i u duetu sa Adamom poznatijim kao Bebe Na Vole, kako je došlo do te suradnje ?

Iskreno, više se ni ne sjećam kad smo se i kako prvi puta našli. Tu i tamo mu se pridružim kad ima koncert. Sjećam se da je bilo dobro u Time-u, Samoboru, Booksi, Sobi… a posebna je atmosfera bila u klubu Kopriva. Bio je fantastičan koncert akustične kantautorske večeri. Uz nas je bila i Nina Romić sa svojim ansamblom i još jedna kantautorica, kojoj se neuspješno pokušavam sjetiti imena, s kojom smo odsvirali divan sevdah. Suradnja s Adamom je jedinstveno iskustvo. Izrazito je teško pratiti njegove artističke skokove u ritmu i dinamici, čemu svjedoči i činjenica da je surađivao s jako puno ljudi, a da bi na kraju ipak najradije nastupao sam. On svojim glasom, gitarom i porchboardom popuni gotovo čitav zvučni prostor, tako da ostane vrlo malo mjesta za druge instrumente. Kroz projekt Bebe Na Vole progovara duh glazbe koji se, u zadnjih stotinu godina, rijetko gdje imao prilike uprizoriti na tako energičan i autentičan način. Kada se u Hrvatskoj govori o Adamu većina pridjeva dobiva prefiks „–naj“, i prava je šteta što njegova glazba još nije došla do većeg broja zaljubljenika u blues. Nadam se da će tom plemenitom cilju pridonijeti i naš budući angažman koji je planiran za Umag sredinom srpnja, kada se tamo održava Umago Blues Festival na kojem ćemo nastupati sva četiri dana.



Kako si dosta aktivan na glazbenom forumu i facebooku, primjetio sam da već imaš zavidnu kolekciju harmonika nenabavljivih u Hrvatskoj. Da li je to skup hobi i koja bi bila sljedeća harmonika u planu ?

Skupo je, ali opet, u rangu s ostalim profesionalnim instrumentima ili čak nešto povoljnije. Zapravo sam kupovao iz vana samo dvaput, ali onda je to bilo poprilična opskrba. Prije dvije godine sam kupio mikrofon i kojih 5 harmonika iz Amerike, a ove godine mi je prijateljica donijela osvježenje iz Njemačke. Interesantno je primijetiti da su Hohnerovi usnjaci kod nas još i najjeftiniji. Skupio sam napokon sve tonalitete i isprobao sve poznatije marke. Zaključak je pomalo razočaravajuć – koji god instrument kupio potrebno je uložiti popriličan napor u „narihtavanje“, i ako se ono obavi kako treba svaka harmonika radi približno jednako, barem kad govorimo o top klasi instrumenata. Kako sam sakupio kojih 30-ak usnjaka nemam namjeru kupovati nešto novo, barem još koji mjesec. Volio bih probati neku Seydelicu iz 1847. serje sa čeličnim percima, ova Noble jako lijepo izgleda, ali kako nisam ostao oduševljen drugim skupim modelima ne žuri mi se ni sa ovim. Zapravo, mi danas živimo u vrlo uzbudljivom razdoblju za naš mali instrument koji je desetljećima stagnirao. Danas ima više proizvođača i modela nego ikad, svake godine dođe poneka inovacija, korak naprijed u kvaliteti materijala i izrade. Što će više ljudi svirati usnjak to će konkurencija više gurati kvalitetu prema naprijed. Hohner je izbacio Crossover – vjerojatno najbolji usnjak s drvenim češljem do sada, Suzuki ima nepoderive harmonike, a sad su napokon izbacili Manji – model s duljim profilom perca (kakve imaju njemački proizvođači) koji po meni ima nekih drugih mana ali veliki potencijal. Sve je više majstora koji izrađuju zamjenske češlje od čudnih materijala i isprobavaju inovativne nove pristupe dizajnu harmonike. No, opet moram napomenuti da je vlastoručni rad na svom harpu, kak se to veli „customising“, još uvijek neizostavna komponenta vrhunskog instrumenta.
Kad si spomenuo moju aktivnost na forumu i šire, to sam poprilično zapustio otkad se zahuktalo na mom radnom mjestu, a i ne da mi se više po stoti put odgovarati na pitanja „kak se benda?“ ili „koju harmoniku kupiti za početak?“. Za takve stvari postoji search na forumima i ovaj odličan blog koji je i meni na početku puno pomogao, pa ti evo i ovom prilikom zahvaljujem! Da ne budem krivo shvaćen, rado ću odgovoriti na sva pitanja, ali mi je puna kapa tipkanja jer to radim po cijeli dan. Najdraže mi je kad mi ljudi dođu nakon ili prije svirke jer je najlakše objasniti stvari uživo.

Izdvoji 5 tebi najdražih modela.

Vjerovali ili ne, nakon svih tih skupih usnjaka koje sam isprobao:
1. Hohner Golden Melody (najpreciznija)
2. Hohner Special 20 (najuniverzalnija i najbolja za žešću svirku)
3. Hohner MB Crossover
4. Suzuki Promaster
5. Suzuki Manji
Ali, dakako, tek nakon što sam ih dobro zrihtao. Tvorničke harmonike mi nisu relevantne za usporedbu jer „out of the box“ nikad ne mogu dati svoj puni potencijal.

Najdraži tonalitet harmonike ?

Prije sam imao favorite, ali sad mi je posve svejedno. Neki modeli bolje rade u jednom spektru, drugi u drugom. Kad se oformi pomno odabrani tucet harpova onda je sve super. No, da ne kvarim niz dugih odgovora, fora su mi niski štimovi, imam Low D i Low F. A kad nađem vremena probat ću si napraviti i koju molsku harmoniku. Također, kupio sam šaku kvalitetnih „windsavera“ pa ću probat i half-valving kako to rade Brendan Power i P.T. Gazell.

Koju opremu najčešće koristiš pri ozvučenom sviranju ?


Eh, to ti je kod mene malo komplicirano:
Mikrofon Audix Fireball V > Studio Projects VTB-1 tube mic preamp < INSERT > Boss PS-5 pitch shifter > Digitech Bass Synth Wah (zasad) > MXR Carbon Copy analog delay > DOD graphic EQ > Buttler Tube Driver (jedna od verzija) > BBE Sonic Stomp > nazad u VTB-1 > u studiu na kraj dolazi H&K Red Box, a na živoj svirci se spajam na svoj monitor TC-HELICON VOICE SOLO VSM-300 XT.

Ove godine si prvi puta nastupao i na Blues Harp Festu u Purgeraju, kakvi su tvoji dojmovi ?

Bilo mi je jako drago da sam sudjelovao u toj manifestaciji. Odlična je stvar da se okupe harperi iz regije i podržavam inicijativu organizatora. Nažalost, meni je bilo premalo vremena za druženje prije svirke i mišljenja sam da bi se to trebalo malo drugačije postaviti. Ali neću kukati već ću se slijedeće godine više angažirati oko organizacije pa se nadam da će biti još i bolje nego prošli put.

Što bi poručio za kraj čitateljima bloga ?

Svaka informacija zlata vrijedi. Čitajte, slušajte, gledajte i družite se! Ali nemojte zaboraviti da je na kraju ipak najvažnije sviranje – vrijeme provedeno s insturmentom. Kak bi rekao Jason Ricci – Sve je u kilometraži!

Hvala ti na razgovoru i iscrpnim odgovorima.

Hvala tebi, bila mi je čast!


Post je objavljen 28.04.2011. u 11:43 sati.