MEMORANDUM
Samostalnu srpsku državu stvorenu polovicom 19.stoljeća politički su analitičari prosuđivali bezperspektivnom, koliko zbog njene veličine, toliko i zbog neprijateljskog joj okružja, ali i zatvorenosti u odnosu na morske i rijećne tokove. Četrdesetih godina tog istog stoljeća na navodni nagovor poljskog veleposlanika srpski geopolitičar Garašanin izradio je program pod naslovom Načrtenija kojm se skiciraju putovi prevladavanja spomenutih ograničenja. Budući da je Srbiji sa zapada stajalo moćno Hazburško a kasnije i Austro-ugarsko carstvo, proširenje je predviđeno prema istoku, odnosno Bugarskoj. Desetljećima srpaki su propagandisti svojatali bugarski teritorij a 1875. Srbija je pokrenula rat prema Bugarskoj, u kojemu je katastrofalno i hametice poražena. Od tada njena se politika ekspanzije okreće prema zapadu uglavnom preko utjecaja na kulturnu sferu i ideju jugoslavenstva tijekom 19. stoljeća Balkanskim ratovima Srbija uspjeva spektakularno proširiti svoj prostor oslonjena na interese Francuske, Britanije i Rusije kje su bile u oporbi spram germanskim pretenzijama. Stvaranjem Jugoslavije Srbija doživljava trijumf, budući da su i prva kao i druga Jugoslavija tek značile nastavak njene politike obnove tako zvanog Dušanovog carstva zacrtane u Načrtenijima. Prijetnja raspada Jugoslavije koja se počinje ocrtavati nakon titove smrti, pokreće nove geopolitičke scenarije (Memorandum SANU) prema kojima je Velika Srbija proglašena nasljednicom Otomanskog carstva čiji prostor bi se trebao prostirati od Gevgelije do crte Virovitica – Karlovac- Karlobag s pripadajućim morem. Ponovilo se isto ono što i u ratu protiv Bugarske – nakon nekoliko godina ratovanja Srbija je na svim prostorima poražena, ali joj je političkim komplotom ostalo područje Vojvodine(nikada formalno pravno njen dio) i prostor Bosne pod nazivom Republika Srpska.Danas unatoč tome u Srbiji se počinje pisati novi memorandumi, o čemu naravno naša javnost, zbog silne političke predostrožnosti i obnove nekakve jugosfere, nije obavještena.
Novi Memorandum se ne odriče južnih granica Dušanova carstva, dakle Makedonije, ali ni Kosova, premda se ovdje ne računa na njegovu aneksiju već se činom nepriznavanja želi spriječiti njegovo spajanje s Albanijom i osigurati prolaz,poglavito, vojni prema Makedoniji.Računa se da će u Makedoniji položaj Makedonaca postati dramatičan, zbog, s jedne strane albanske majorizacije i s druge strane grčkog pritiska, što će taj narod okrenuti Srbiji koja bi u tom slučaju dobila nepodjeljenu potporu Rusije. U okolnostima poticanja pritiska s Kosova zaoštrile bi se napetosti i u Crnoj Gori zbog značajne albanske manjine gdje uz to postoji gotovo polovična prosrpska potpora što bi sasvim izvjesno vratilo ovu državu pod srpsko okrilje. U Bosni pak i Hercegovini računa se na potpunu eliminaciju Hrvata i stvaranje saveza između R. Srpske i Federacije, odnosno u konačnici zajedničkog izlaska na more i podjele tog područja uz blagoslov Turske. U tom slučaju bi se Srbi i Bošnjaci proglasili ravnopravnim nasljednicima Otomanskog carstva( ne treba zaboraviti da su sličnu kartu u Bosni već htjeli uvesti u školske knjige).U odnosu na Hrvatsku nastavila bi se politika obnove položaja Srba kao konstitutivnog naroda, s tim što se predviđa trgovina s Mađarskom na naćin kompenzacije Vojvodine prostorom Baranje.
Post je objavljen 26.04.2011. u 15:54 sati.