Kolumna - Marko Francisković
Četvrtak, 21 Travanj 2011 17:23
Haaškom presudom izrečenom 15. travnja 2011. nedužni ljudi su osuđeni za zločine koje nisu učinili, a cijela nacija je definirana zločinačkim poduhvatom samim time što se branila od pokušaja uništenja. Štoviše, pravo na život i zaštitu istog nam je osporeno kao da nismo dio ljudske zajednice.
Haaška presuda definira Hrvate kao nekakvu slučajnu gomilu humanoidnih robova koji, zato što je to netko tako odlučio, ne mogu biti tretirani onako kako oni koji sude i presuđuju tretiraju sebe i svoje. O tome kako smo robovi koji nemaju status slobodne ljudske vrste odlučeno je u tami i tako su stvari od početka postavljene bez ikakvog obrazloženja i utemeljenja.
I zato, umjesto da fokus obrane hrvatskih ljudi bude postavljen upravo u problematici tog početnog aksioma gdje se Hrvatskoj osporava pravo na obranu pa time i pravo na život na ravnopravnoj osnovi s onima koji sude – prešlo se šutke preko toga i time se u samom početku posve nepotrebno i diletantski dao legitimitet cijelom procesu kao suđenju pobunjenim robovima od strane njihovih gospodara. Kad se na to pristalo, onda sve ostale fiškalske radnje praktički nemaju smisla i svode se na isprazne uloge neke odavno prije napisane farse.
Oni koji poznaju povijest i njezine podzemne tokove znaju kako je haaška legitimacija uništenja Hrvatske i Hrvata sukladna kvalifikaciji Karla Marxa, jednog od velikih proroka Novog svjetskog poretka, koji je zbog uloge Hrvata u razbijanju revolucije 1948.-49. odredio kako Hrvate treba uništiti do istrjebljenja. Njegova judeo-masonska braća dobro pamte taj nalog i više od stoljeća smjerno pokušavaju izvršiti taj zadatak uništenja cijelog naroda sve do potpunog nestanka.
Prva Jugoslavija i Karađorđevići sa svojim terorom, Bleiburg i Tito i njegova druga Jugoslavija stvorena na masovnim zločinima i pokušaj stvaranja treće Jugoslavije preko Miloševića i reprize Bleiburga koja bi bila neminovna jer je u ono vrijeme vladalo ludilo htijenja nekakve osvete za izmišljene žrtve Jasenovca i nitko ne bi za to odgovarao nego bi samo bio nagrađen i povlašten od svijeta kao što je tako i prije bilo. Da bi krvnici imali lakši posao zabranjeno nam je da se branimo oružjem nego smo prepušteni goloruki na milost i nemilost histeričnoj laži o ugroženosti i zato nužnom preventivnom pokolju ''da ne bi bili poklani''.
Vukovar, Ovčara, Srebrenica – sve su to mali Bleiburzi koji su se u svojoj punini trebali ostvariti na cijelom prostoru buduće treće Jugoslavije. Krivi smo što smo se obranili od bacanja u masovnu grobnicu koju su nam odredili vjernici kulta smrti. To je naša neoprostiva krivnja.
U tim svojim htijenjima uništenja Hrvata nisu uspjeli jer smo se uz Božju pomoć uspjeli obraniti i tako ih poniziti pred svijetom da se morala očekivati osveta za neuspjeh njihovih lordova i ostale đavolske bratije. Osvetu su izveli kroz ovu haašku presudu, ali to je njihova pozemljarska osveta i njome su si ispisali poraz jer u otuđenju od Stvoritelja misle da će ih zaobići Njegova osveta za opačine koje rade.
* * *
Haaškim presudama Hrvatskoj se negira pravo na postojanje kao slobodne i suverene države. Haaška presuda nije ništa drugo nego neslužbena objava rata hrvatskoj državi od strane masonskog Novog svjetskog poretka koji je nepomirljiv s idejom hrvatske države.
Na objavu rata samo je jedan odgovor – obraniti se od agresora svim raspoloživim sredstvima i metodama. Znamo kako se u ratu postupa i što je to rat. Rat je borba dok se neprijatelj ne uništi ili preda te dok taj cilj ne postignemo nema uzmicanja od tog principa.
Neprijatelj je ovaj režim, svi njegovi službenici koji mu služe i iskazuju lojalnost. Neprijatelj je svjetska masonerija sa svim svojim ograncima i podružnicama pod različitim imenima. Neprijatelj je đavo sa cijelom svojom vojskom palih anđela.
To su nam neprijatelji protiv kojih se imamo braniti i mogu izgledati jaki, moćni, nepobjedivi, ali zato mi kao branitelji Hrvatske imamo u svojim redovima branitelja nad braniteljima, imamo kralja kraljeva, imamo onoga koji je pobijedio smrt i uskrsnuo treći dan i pred čijim se imenom svi klanjaju. To je naša sigurna pobjeda.
Povijest nas promatra i govoriti će budućim naraštajima kako su Hrvati odgovorili na objavu rata. Za udruženi zločinački poduhvat koji su nam pozemljarski silnici odredili presudu traži se udruženi domoljubni poduhvat obrane od ponovnog pokušaja uništenja.
Uskrs iz groba u koji smo kao narod stavljeni dolazi kroz Kristov uskrs iz groba u koji je stavljen nakon što je razapet na križu i proboden kopljem.
U vremenu kad se prolazi kroz kalvariju izdaje i prijevare došli smo do uskrsa u kojem možemo ustati iz mrtvih i izaći iz grobnice Novog svjetskog poretka u slobodnu Hrvatsku koja se ne da pokoriti i osvojiti jer zna da je jedino uz Boga slobodna.
Uskrs ovog naroda je ovdje, dolazi u svoj svojoj slavi. Bog je sa nama i nije nas ostavio i sve što se traži je da mi budemo s Njime i ničega se nemamo plašiti i pred ikime se opravdavati zato što smo živi i što postojimo.
Hrvatska živi jer vjerujemo u pobjedu života nad smrću. Hrvatska će pobijediti kult smrti koji se urotio protiv nje zato jer će ipak biti uz onoga koji je put, istina i život.
U vremenu sebičnosti dajmo sebe za Hrvatsku jer bezuvjetno davanje sebe oznaka je stanja ljubavi prema Bogu i čovjeku, a u ovom vremenu globalnog zla i mržnje samo u znaku ljubavi ćemo pobijediti.
Uskrs je ovo Spasiteljev, ali uskrs je ovo svih ljudi i svih naroda koje su razapeti i bačeni u grobnicu baš zato da se pokaže sva slava Božja pred sinovima svjetla i djecom tame.
Sretan ti uskrs hrvatski narode. Ustani iz groba laži, straha i ropstva i izađi u život istine, sreće i slobode.
Sretan uskrs i sretan ustanak na putu prema novoj pobjedi i opstanku na slavu Božju.
Autor: Marko Francišković
Post je objavljen 21.04.2011. u 18:37 sati.