Marketing
Počasna Palma Bertolucciju!
Canneski festival najprestižnije je europsko filmsko događanje, i svake godine prikaže radove najuglednijih europskih i svjetskih redatelja nezavisnog filma. Nedavno su objavljeni filmovi službene konkurencije, pa ćemo opet u Cannesu dočekati premijere velikih svjetskih redatelja - Almodovarov novi uradak u kojem se vraća Antonio Banderas, provokativnog Danca Larsa Von Tiera i film Woodyja Allena "Ponoć u Parizu", u kojem se pojavljuju velike francuske zvijezde, poput Carle Bruni , i još važnije, Oscarovke Marion Cotillard, kojoj je ovo jedna od rijetkih prilika da zablista, budući da Hollywood ne voli Europljanke sa šarmantnim naglaskom.
Žirijem će predsjedavati Robert de Niro, a Jude Law i Uma Thurman će uz njega biti članovi. Zlatna Palma za životno djelo otići će u ruke Bernarda Bertoluccija, slavnog talijanskog redatelja najpoznatijeg po filmovima "Posljednji tango u Parizu" , s Marlonom Brandom i nedavno preminulom Mariom Schneider, te "Posljednji car", koji je krajem 80-ih osvojio čak 9 Oscara, što je sjajno postignuće za film talijanskog redatelja.
Bertolucci je rođen 1940. godine u talijanskom gradu Parmi, kao sin povjesničara umjetnosti i učitelja. Odrastajući u kulturnoj obitelji, odmalena se interesirao za umjetnost i književnost, pa je tako već sa 15 godina dobio brojne filmske nagrade. Na akademiji je bio rano prepoznat kao talent, pa su ga na suradnju pozivali Pasolini i veliki Serge Leone za film "BIlo jednom na zapadu".
Ipak, Bertolucci je svoj veliki uspjeh postigao sam 1972. godine filmom "Posljednji tango u Parizu", jednom od najkontroverznijih filmova ikada snimanih. On prikazuje odnos mlade Parižanke koja se sprema udati i udovca koji je u Parizu samo nekoliko dana. Film je postao kontroverzan zbog brojnih scena seksa, cenzorske ocjene u Americi, te osude Talijanskog vrhovnog suda, koji je , kao i mnoge druge zemlje, taj film zabranio zbog nemorala i naredio uništavanje talijanskih kopija. Ipak , kolege umjetnici Bertoluccijev su film dočekale s odobravanjem pa je tako Robert Altman rekao:
undefined
Kad sam izašao s projekcije, pitao sam se kako ću se usuditi snimiti sljedeći film. Nakon ovoga moj privatni i umjetnički život više neće biti isti.
Iako je film bio zabranjivan i osuđivan diljem Europe, kako to obično biva, Francuzi su poludili za filmom, i čekali gotovo 2 sata u redovima da bi ga pogledali. U Italiji je u prvih šest dana prikazivanja zaradio gotovo 100 000 dolara, nakon čega je uslijedilo zabranjivanje. Film je dugo vremena bio zabranjen i u brojnim južnoameričkim državama, pa čak i nekim državama SAD-a , iako je danas potpuno jasno da se radi o filmskom klasiku. Marlon Brando bio je nominiran za Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu, a Bertolucci za najboljeg redatelja.
Drugi, manje kontroverzan film, je onaj koji mu je donio 9 Oscara, uključujući i Oscara za najbolji film i Oscara za najboljeg redatelja. Film govori, prilično logično, o posljednjem kineskom caru, Puyiju, te pripovjeda retrospektivno. Zanimljivo je da je to prva filmska suradnja Europe (zapadnog svijeta) i Kine od 1949., te da kineska komunistička partija ni na koji način nije utjecala na sadržaj filma, iako je sniman u ekskluzivnom prostoru Zabranjenog grada. Zbog snimanja čak ni kraljica Elizabeta II. nije mogla posjetiti Zabranjeni grad, a samom Bertolucciju je vjerojatno u prilog išlo njegovo marksističko uvjerenje. "Posljednjeg kineskog cara" imali smo prilike gledati na HRTu nebrojeno puta , a zaista mu se može dati titula jednog od posljednjih povijesnih spektakla.
Nastavljam niz velikih Canneskih redatelja, ali - iza Uskrsa. Sljedećih deset dana sam u Splitu - čisto uživanje, bez interneta i elektroničkih medija... Vraćam se još odmorniji i opušteniji. Sretan Uskrs svima koji slave, a ostalima želim uživanje u produženom vikendu.
Post je objavljen 20.04.2011. u 21:53 sati.