O aktualnoj temi ne namjeravam pisati, ionako nikad nisam slijedila trendove. A i primjetih da se često moje riječi uspijevaju krivo shvatiti. I dalje sam sklona vjerovanju da je to krivnja onih koji nisu sposobni dovoljno pozorno slušati ono što imam za reći.
Ne volim da me ljudi diraju niti općenito da su mi preblizu.
Bivša susjeda očito nije uspjela shvatiti to kad sam ju srela na cesti i tijekom razgovora gotovo završila ležeći na haubi parkiranog automobila.
Nebitno. Iako sam uvjerena da je prizor bio zadivljujuć.
Ne volim gužve u tramvajima ni busevima, stajanje u redu, niti pisanje kolokvija s otprilike 10 cm manevarskog prostora. Po 5 sa svake strane. Još uvijek osjećam onaj odvratan osjećaj zračenja topline stotinjak tijela kako žari moju kožu. I višekratno prožvakan zrak.
Fuj.
Mislim da bi PMF trebao razmisliti o zapošljavanju retardiranih asistenata.
Post je objavljen 18.04.2011. u 23:18 sati.