Jedan od institucionalnih načina financiranja športa u Hrvatskoj je preko Hrvatskog olimpijskog odbora. Hrvatski olimpijski odbor, kao najviša športska udruga u Hrvatskoj, financijski potpomaže razvoj športa i na lokalnoj razini. Tako su ove godine raspisani i do kraja 4. mjeseca otvoreni natječaji za slijedeća dva programa financiranja:
„Aktivne zajednice“
Korisnici ovog programa su amaterski sportski klubovi koji kontinuirano rade s mladim športašima i članovi su kako gradske sportske zajednice tako i nacionalnog sportskog saveza. Maksimalna novčana potpora HOO u ovom programu iznosi 65.000 kn, a sredstva se odobravaju namjenski za :
- opremu za održavanje terena – kosilice, valjci i sl.
- opremu za šport na otvorenom, u zatvorenom, na vodi
- rasvjetna tijela za športska igrališta
- završne podloge za športska igrališta – umjetna trava, parket
- vozila za prijevoz sportaša
„Od športske škole do olimpijskih igara“
Korisnici ovog programa su također amaterski sportski klubovi koji kontinuirano rade sa športašima do 16 godina starosti i naravno jesu članovi nacionalnih i gradskih saveza. Maksimalna novčana potpora u ovome programu je 50.000 kn, a sredstva se mogu koristiti za :
- športsku odjeću, obuću, rekvizite i opremu
Tko kaže da novaca za športske klubove nema? Samo treba imati plan i program, odrediti prioritete i ustrajno ih jednog po jednog realizirati, ali treba i četvorim očima pratiti tijek novca i mogućnosti koje se, eto, doista same nude. Ali ključ svega je, pa ujedno i naš najveći problem, nezainteresiranost za opće dobro već za osobni interes što samo po sebi i nije loše, ako nije u totalnoj koliziji sa interesima većine.
Još ne tako davno u klubu se moglo čuti kako seniori i škola ne mogu jedni bez drugih iz mnogih objektivnih razloga (ne ljubavnih). No kako objasniti s jedne strane mahnitu želju za trećom ligom seniora, a s druge apsolutni nemar za 10 generacija nogometne škole (uz neke izuzetke)?
Post je objavljen 12.04.2011. u 09:57 sati.