Gledam li procesima tada su sve ovo putovi. Svako viđenje jest put; put od mene do viđenja u meni; viđenja nečega što dokučujem; dokučujem kao nešto što je, ali do tada van viđenja. Niz slika i misli određuje put stvaranja viđenja.
Tražio sam viđenje viđenja; viđenje gledanja. Viđenje jest nešto u meni, ali nešto što stvarao sam osnovom onoga što prethodnim viđenjima mislima povezivao sam u viđenja mislima. Uronjen u slike mislima se krećem u prostoru mislima određenom. To nisu metri, ali prostor jest. On kao da je osnova ostalih viđenja. U njemu kao da počeo sam sve putove svoje. Tamo nisam ni velik ni malen, tek slobodan više ili manje.
Krećem se putom slikama. Krećem se i pitanje misao stvori. Naprosto se našle misao i slike pitanjem: 'Ima li što van puta?'
'Je li stranputica ili raspad sistena van puta slika?'
Stadoh na slici i mislima se predajem. Što van putova u 'procjepima' jest?
I kao istinski slijepac, okrenut u stranu, nastojim vidjeti. I nekako ne želim prihvatiti da tamo ništa jest. Ne da nije, nego da je. I tako krećem stvarati put slika neslika. To slike su ne moje. One jesu van puta i nisu niz kojima slike svoje putom svojim stvaram. One jesu.
Ja, šetač putova svojih slobodom u sebi priznajem postojanje putova drugih, što meni jesu van putova mojih. Oni nisu mišlju mojom, ali jesu istinom.
Priznajem i ono što domislio i smislio nisam. Priznajem sve gluposti istinom što stvorene su mislima raznim. Misao je kao igra, a igrom se u radosti stvara; stvara u prostoru onom gdje metri ne caruju. Većinom svak je na putu svome, ali ima i onih što osjete i putove drugih i poigraju se i njima.
Vidim tako misli, radosti i strahove mnogih. Slobodan i opušten, tek točku povratka čuvam. Molim one koji pate, da pogledaju šire. Vidjeti će da nisu sami. Procesi tuge i bola nisu u slijedu put bez povratka. Bol u trajnosti jest nemirenje i ustrajan slijed koji nosi promjenu istiskivanja. Često takva rastače nosioca bola. Znaj da mnogi su kao i ti što si u bolu. Traže i ne nalaze. Zarobljenici su puta slika u sebi. Javi im se i pokaži da svijeta još ima; da puta istine u dobru još ima; da smisao u ljubavi još postoji. Sav svijet na tome postoji i opstoji.
Da bi činio treba se dići iznad putova svojih. Postoji jedinstvo svega. Van putova vaših nebrojeno je putova.
Neka dobro i radost na putove vaše svrati.
Vjernicima da shvate, Bogu hvala. Onima koji ne slijede putove takove, da si slobodu u mislima dozvole, tek prihvatiti da jest i ono što možda ne vide i ne slijede. Ima i ono van puta.
Svima mir i dobro i zračite radošću … :)
Post je objavljen 09.04.2011. u 15:37 sati.