Gledam video zapis sa zadnjih prosvjeda i ne mogu vjerovati što se događa. I ne mogu vjerovati da nas ista banda još uvijek vodi. A još manje mogu vjerovati da ljudi iz vladavine različitih kraljeva, monarha, premijera i predsjednika kroz tisuće godina nisu naučili ništa. Kada će ljudi shvatiti što zapravo znači fraza "zavadi pa vladaj" i kada će zapravo naučiti povijesne lekcije i prepoznati ih kada se ponavljaju. Kroz cijelu povijest društva i prvih civilizacija uvijek je ista priča - na vrhu je elita koja se bogati na masi ostalih. I to će uvijek biti tako dok god imamo bilo kakve oblike hijerarhije. Ne može se govoriti o pravednom društvu, ako imamo ljude koji ne vrijede isto. Vladari, koliko god se na trenutke činili kao pravo rješenje, nikada neće značajnije promjeniti stvari jer, vjerovali ili ne, njima je u interesu zadržati i podržati status quo. To je sistem koji njima paše, oni ostaju na tronu, jedu, piju, jebu, kupuju na naš račun, a mi im to omogućavamo. Naravno, vladajući vrh boli briga kako njihovi podanici žive, i neće mrdnuti guzicom dok god njihova ne bude u pitanju. Moramo se konačno oteti iluziji da postoji bolji ili lošiji izbor. Svaki izbor je loš iz jednostavnog razloga što je sistem loš.
Mnogo je načina kojima se manipulira masa. I vro su jednostavni. Sve zavisi oko toga koji su sistem naši ovozemaljski bogovi odabrali. Da, baš je tako. On ode do trgovine državnim sistemima i iz kolekcije bira što njemu najviše paše. Želi li biti pravedni socijaldemokrat, kapitalist, totalitarac... Misija je samo jedna: ostati na vlasti što duže i omogućiti si lagodan život na leđima ostatka nacije. Onda pomno bira smjernice. Tu se nađe grupica ljudi, psiholoških stručnjaka koja pazi na njega i njegove istupe u javnosti. Oni odrađuju sve vezano za njegove izjave, ponašanje, čak i reakcije na određena pitanja. U teoriji, uvijek vam se čini kako vladajući znaju što pričaju, ali to je samo predstava za javnost. Kada se kamere ugase, on je i dalje glupan koji je zahvaljujući skupu nemoralnih talenata dospio na vlast.
Prije nekoliko godina, neprestano sam se pitao kako ljudi poput Rojsa dospiju u sabor. Tijekom godina sve češće sam si postavljao ta pitanja gledajući plejadu likova koji su zalutali u biznis zvan politika. Rat je omogućio da i najneinteligentniji ljudi s bolesnim ambicijama dospiju na mjesta koja ne zaslužuju. Ali, nije to samo hrvatski fenomen. To se događa od početka. Ako ste imali barem osnovno znanje iz povijesti, mogli ste se uvjeriti kakve su sve spodobe vladale nacijama i vodile ih svojim hirovima (interesima) u bezumne pokolje i radikalne akcije. To se nikada neće promjeniti jer ljudi jednostavno nisu dovoljno obrazovani, objektivni, a prije svega - dovoljno razumni da shvate kada se njima manipulira.
A manipulacija je osnovno sredstvo održavanja, ili rušenja vlasti. To je cijela filozofija. Propaganda. Dobar totalitaristički sustav počiva na ekstremnom nacionalizmu. Mussolini, Hitler, Staljin... Sistem je vrlo jednostavan, potencirane superiornosti vlastite nacije, njegovanje predrasuda o svim ostalima i reguliranje broja političkih protivnika. Pod reguliranjem naravno, mislim na smaknuća "izdajnika" države kroz djelovanja tajnih službi: Gestapo, Udba, KGB...
Zapravo, pojam izdajnika države uvijek se veže za ljude koji i u teroiji i praksi imaju što za reći. Većinom su to bili razmni ljudi, intelektualci, koji su, po dobrom starom običaju, bili trn u oku svake vladajuće garniture. Etiketom izdajnika države nastojalo se kod mase proizvesti osjećaj ujedinjenosti, osjećaj da je njihova dužnost prijaviti bilo koga tko ima nešto negativno za reći protiv države/vođe. Uvijek se nastojalo identificirati vođu s državom, jednog čovjeka s cijelom nacijom, kako bi se u narodu proizveo lažni osjećaj bratstva i jednakosti.
Metode održavanja na vlasti su različite. Ako pogledamo primjer hrvatskih parlamentarnih izbora vidjeti ćemo kako se prije samih kampanja spominju razni programi i smjernice za boljitak zemlje, a kako se izbori budu približavali, priču o programu zamjenjuje ono najbitnije - priča o crvenim i crnim. Ne sjećam se da je izbore ikada dobila stranka koja ima bolji program, bilo gdje u svijetu. Pobjedila je stranka koja je imala bolju kampanju, što znači: koja je bolje upakirala gomilu zapravo nebitnih stvari u čisto kozmetički zahvat iza kojeg nema stvarnih, opipljivih argumenata za ili protiv. Slično je i s artiklima u trgovinama, kupuje se ambalaža, a ne proizvod. Kada bi pitali prosječnog glasača HDZ-a koji je program te stranke bio na zadnjim izborima, naravno da ne bi znao, jer njega ne zanima program. On glasa za HDZ jer je on kontra SDP-a. Ljudi ne glasaju ZA stranku koju žele, nego glasaju PROTIV stranke koju ne žele.
Demokracija bi trebala, barem u teoriji, biti nešto posve drukčije od totalitarizma. Ali, moram vas razočarati, demokracija je samo jedan veliki san prvenstveno američkih građana/sanjara. Već sam se jednom dotakao sveprisutne američke iluzije i načina na koji se formiraju mišljenja prosječnog Amerikanca. Ključna riječ u cijeloj priči jest iluzija. "Zemlja slobodnih i dom hrabrih" je stih kojim završava njihova himna. To bi valjda trebalo odražavati američku filozofiju. Nažalost, zemlja slobodnih je bila preplavljena robovima iz Afrike. Dakle, već u samom startu, pogazili su svoja uvjerenja. U današnje doba prodaje im se svašta, ali sve to skupa možemo nazvati jednom velikom iluzijom. Od jednakosti pred zakonom, ljudskim pravima, američkim snom, ljepoti, ekonomskoj moći pa do borbi protiv terorizma i sijanju demokraciju u druge zemlje - sve su to iluzije u koje Amerikanci žele vjerovati. Dosta ih nije toliko naivno, ali zašto da sumnjaju, kada je njima dobro. Sjetimo se, ljudi će se pobuniti tek kada je njihova guzica u pitanju.
SAD je stvarno zemlja čudesa. Zemlja čiji me građani uvijek iznova fasciniraju svojom ograničenošću. SAD je možda najbolji primjer kako demokracija najbolje "zarobljava" narod davajući im privid slobode. Ako se pita sive eminencije, mislim da će se svi složiti kako je demokracija najbolji sistem vladavine. Zašto? Zato što daje prividnu moć natrag narodu. Narod se, nakon svih tih sistema represije, ponovo pita za mišljenje, pa će oni, time što će imati pravo glasati na izborima, imati dojam vlastite veličine. Zamislite, nakon tisuća godina, odjednom će narod odlučivati. Nije li to malo naivno za očekivati? Dakako, to je ogromna izmišljotina, jer oni bolje upućeni u stanje stvari znaju činjenice da obje predsjedničke kampanje u SAD-u bivaju financirane od istih kompanija. Dakle, tko god "pobjedi" na izborima neće zastupati narod niti svoj program, već volju krupnog kapitala. Naravno, ta priča se može preslikati na Hrvatsku.
O sijanju demokracije na druge zemlje od strane hrabrih američkih boraca za slobodu također sam već govorio. Ono što nisam spomenuo, jest postavljanje svojih lutaka na pozicije moći drugih zemalja, kako bi te zemlje, kroz vladavinu čvrste ruke političkog namjesnika, služile kao svojevrsna kolonija SAD-u. Pogađate, aktualni junak svih medijskih priča Muammar Gaddafi jest jedan od takvih. Kroz desteljeća vladavine služio je interesima američkog imperijalizma prvenstveno za svoju dobrobit. Kada se narod konačno pobunio protiv njegova režima prijatelji Amerikanci su mu okrenuli leđa. Kada se pokazalo da više ne može kontrolirati bijesnu masu, Ameri su ga se ekspresno odrekli i kako se od njih očekuje, naglasili kako je taj režim krajnje nepravedan te se trebaju poduzeti reakcije u smislu, čega drugog doli "sijanja demokracije". Muammar, stari prijatelj, služio je dok je mogao kontrolirati masu, kada su vidjeli da više ne ide, ekspresno su ga se odrekli proglasivši ga diktatorom. Sigurno se sjećate, još jedan sličan scenarij dogodio se i sa famoznim Bin Ladenom, koji je također bio jako dobar dok su ga trebali u borbama protiv Rusa u Afganistanu. Najednom im se naglo zamjerio, pa je bio optužen za najveći teroristički čin u povijesti. A o tom činu stvarno više nema smisla raspravljati. Nakon toliko dokaza, stvarno mislim da su ludi oni koji puše službenu verziju.
Moramo shvatiti da ovo nije borba stranaka, ljudi koji se razlikuju po nevažnim kriterijima, ovo je borba između vladajuće elite i svih nas ostalih - mase. Tako je od samoga početka, i mislim da je vrijeme da to konačno shvatimo.
Ovaj post je potaknut događanjima na sinoćnjem prosvjedu ispred hotela u kojem su HDZ-ovci jeli i pili na naš račun, a potom i bacali novčanice od sto kuna okupljenima koji su skandirali "vratite nam pare". Koliko daleko mogu ići, a da se ne osjeti nezadovoljstvo svih nas! Što još moraju napraviti da konačno ugasimo televizore i izađemo na ulicu? Što se još treba dogoditi da progledamo?!
Rušimo sistem, ne vlast!
No pasaran!
Post je objavljen 31.03.2011. u 15:19 sati.