Marketing
The Doors - The Doors oliti GRTg 08 03 - 20:10 sati
U ovoj seriji emisija obradjujemo albume koji su ostavili duboki trag u danasnjoj muzici I obiljezili vrijeme u kojem su nastali.
Seriju smo zapoceli sa In A Gadda Da Vidom, grupe Iron Butrefly, nastavili Paranoidom od Black Sabatha i zadnji utorak sa Jethro Tullom i njihovim albumom Aqualung.
Nastavljamo sa prvim albumom i te kako poznate grupe koja je sebi nadjenila ime The Doors
Idemo ispocetka
Storija zapocima 1965 godine kad Ray Manzarek upoznaje konceptualnog umjetnika Jima Dauglasa Morisona i nagovara ga da pokusaju uglazbiti njegove stihove.
Morrison je nato reka Manzareku da je napisao pjesmu. U stvari mu je reka da je zabilježija fantastičan rock and roll koncert koji se događa u njegovoj glavi, i otpiva mu je skladbu "Moonlight Drive".
Melodije koje je tom prilikom Morrison priljepio svojim tekstvoima ce obiljeziti cijeli put buduceg sastava.
Jim Morrison je kao pjesnik bija pod jakim uticajem m Aldousa Huxleya te Williama Blakea - od koga preuzima ideju da: "put pretjerivanja vodi do palače mudrosti – oliti na engleskom Morisonovski bolje zvuci - The road of excess leads to the palace of wisdom" – treba li napominjat da je ovo inace misao vodilja Friedricha Nietzschea.
Nista manje je isto tako bija pod uticajem francuskih simbolistickih pjesnika kao što su Baudelaire i Rimbaud, od kojega pruzima ideju "dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato".
Ime "The Doors" u stvari predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu.
Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni.
Pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke I informacije, stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi.
Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: "Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."
Sa muzicke strane, zvuk Doorsa bise moga opisati kao mjesavina bluesa, jazza, klasike i pop muzike sa uticajem Istoka. Ta raznolikost uticaja je donjela karakteristican zvuk grupe.
Ray Manzarek, klavijaturista, je svojevremeno stavija paralelu izmedju Amerike i same grupe, govoreci da su oni kao i Amerika multikulturni komplot sa jedinstvenim okusom.
Dakle, to je bila podloga i poligon sa kojeg su krenuli u osvajanje Amerike i cilog svjeta.
Kao grupa oformili su se 1965 kad su im pristupili John Densmore, i Robie Kriger. Zapoceli su sa gazama u LA klubu London Fog da bi se ustalili kao kucni band u Whiskey a Go Go.
Nastupali su zajedno sa Van Morrisonom i grupom Them. Od tih dana datira i legenda o zajednickom jamu. I to Van Morrisonove "Glorije" u trajanju od dvadesetak minuta. Povlasteni svjedoci tog povjesnog dogadjaja opisuju tu noc kao magicnu noc, noc kad je rodjen LA psihodelic sound.
Interesantno je za napomenit da je Jimi Morrison nastupao ledjima okrenut publici, ne zato jer je to bija neki stos ili marketinski trik, nego jednostavno jer je bija sramezljiv…virovali to ili ne.
U osmi misec te godine bivaju zapazeni od glavonja iz Elektre koji su im ponudili ugovor za snimanje LP ploce.
Tog istog miseca, Doorsi dobivaju izgon iz Wiskey A Go Goa radi tekstova teme "The End".
Naime, poniruci u samounistenje i pokusavajuci spoznati percepciju i njenu moc, Morrison ulazi u premanentni sukob sa establismentom glazbene industrije a pogotovo sa onda i te kako zivom cenzurom.
Prvi album se snimija u 7 dana u Sunset Sound Recording Studiju pri kraju osmog miseca 1966, a izasa u prvi misec sljedece godine.
Sa albuma je skinuta singlica "Break On Through" koja nije bas polucila neki komercjalni uspjeh. Zato su se usmjerili na temu Robija Krigera “Light my fire”.
Problem je bija sta je tema bila duga skro 7 minuta sta je u ono vrime bilo nezamislivo za emitiranje na FM stanicama. Zato je izdana skracena verzija koja je pukla top liste i postala prvom singlicom Electre Recorda koja je dosla na prvo misto.
Prodala se u vise od miljun primjeraka.
Sa prvim albumom The Doors su stekli kultni status, a Jimi Morrison status superzvjezde. Imati toliko obilje materijala samo na jednom vinilnom izdanju ostavljalo je i kriticare i publiku u nedoumici – sta dalje? Jer ovaj album je bija pocetak neceg velikog i ujedno i njegov kraj. Krug se zatvorija za zavrsnom temom "The End".
"The End" simbolicki zatvara album i prikazuje Morisona u ulozi preispitivanja najtamnijih kuteva ljudske svjesti. Progovara o onome o cemu se vecina ljudi boji i razmisljati. A smrt kao dio zivota ulazi preko Morrisonove lirike u nasu svakodnevnicu.
I da nista nakon ovoga nije napravio ni postigao, ostao bi u nasim zivotima onaj koji nam je priblizio smrt i dao joj humani oblik.
To mogu samo velikani. Genijalci koji svoju autodestrukciju guraju do kranjih granica preispitujuci i donoseci nam novu percepciju stvarnosti.
Mozemo je prihvatit ili ne, ali ona je tu, nezobilazna u svim nasim razmisljanjima o sabmobitnosti ljudskog bica I nas samih.
Album otvara Break on Throigh, tema metafizicke lirike u kojoj nam nam mocni Jimov vokal donosi njegove konteplacije o “drugoj strani”. Naravno, pri tom misli na smrt i ono nesto sa sa druge strane crte. Garnirano nevjerovatno artikuliranom muzickom podlogom, "Break On Through" je prava tema za otvranje prvog albuma.
Soul Kitchen se naslanja na prvu temu i od prvih sekundi valjamo se po kasicnom Doors aranzmanu. Sinkopirani ritam, slide gitara u pozadini, bas odersit, kao da ga svira basista a ne orguljas. Morrison neponovljiv u poniranju u najtamnije kuteve duse.
Let me sleep all night in your soul kitchen
The Crystal Ship – pitanje svih pitanja – kako je ovako emotivna tema, mogli bi rec skoro najljepsa tema koju je Morrison ikada napisao, inspirarana naftnom platformom koja je bila van Sand Beach u Isla Vista u Kaliforniji???
Cristal Ship nan nosi jednu novu atmosferu, jezovitu mracnu, svojstvenu Doorsima, koju ce Morrison i drustvo raziti do savrsenstva u Horse Latitudes i My Wild Love, da bi kulminirala na zadnjem zalbumu LA Woman – Riders from the Storm.
Twentieth Century Fox i Alabama Song (Whisky Bar) pripremaju zatvaranje a strane ondasnjeg vinila. Napravljeni u Doors maniri, teme protkane lucidnom atmosferom, skoro nadrealnom, a istovremeno toliko zivotnom.
Doorsi u lipom izdanju, sa Morrisonom u mama ulozi.
Ray Manzarek je u stvari uzeja Alabama Song (Whisky Bar) iz Njemacke opere, napisane od Kurt Weilla i Bertolt Brechta 1929 godine.
A stranu vinila zatvara hit single "Light My Fire", prva stvar koju je napisa Robie Krieger.
"Light my Fire" je lansirao Doorse medju zvjezde iako je Morrison nije volija, bas radi toga.
Bija je cudna biljka
"B" stranu albuma otvara "Back Door Man", orginalno napisana blues tema od Willie Dixona za Howlin' Wolfa. Na njega se nastavlja "I Looked at You". Jos jedan standard Doorsa koji medjutim ne donosi nista novoga, vec igra premosnicu izmedju ili jos bolje, nagovjestuje kao uvod najmarkantnije teme sa albuma.
Napravljena je u ondasnoj flower power maniri.
"End of the Night" je Morisonova tema u punoj Doors maniri. Psihodelicna, teska kao olovo, sumorno se valja prostorom. Morisonov vokal nas nosi mracnim kutevima noci ne ostavljajuci mjesta ikakvoj sumnji o srzi teme koju obradjuje.
"End of the Night" je postala standard psihodelije tog vremena ali i ishodiste za kasnije teme kao sta su “When the Music is Over”, “Rider on the Storm”, a da ne spominjemo epsku “Celebration of Lizard”
Da napomenemo i to da je "End of the Night" postala embrio oko kojeg se omotalo stvaralstvo Joy Divisiona, Bunnymen, Cure I Bansheessa.
Ukratko, posluzila je kao ispiracija citavoj generaciji post-punk muzicara.
Ili muzickim rijecnikom, lekcija neprocjenjive vrijednosti, o tome kako kreirati nevjerovatnu atmosferu sa minimalnim resursima.
"Take as it comes" zivi svoj samostalni zivot na albumu, ali ne manje intezivan od ostalih. Dapace, posjeduje svoju unutarnju energiju i prava je nepravda sta je zapostavljena u opusu Doorsa.
Bez ikakvih dodirnih tocaka sa ostalim temama daje nam Doorse u rokerskijem obliku.
I za kraj, The End, tema koja zatvara album. Mozda najmisterioznija tema u opusu Doorsa. Isto tako, tesko cemo naci na mracniju viziju zivota od ove prikazane Morrisonovom lirikom. Opisujuci osobu opsjednutom Edipovim kompleksom, Morrison neuvijeno daje na svjetlo dana bit i bezobzirnost same deformacije ljudskog karaktera.
The End je tema koja svoje korijene kontroverze vuce od datuma izdavanja pa sve do danasnjih dana.
I kao staje opcepoznato, temu je Francis Ford Copplola preuzeo za svojo film "Apokalispsa Sada", gdje se u jednom sasvim razlicitom kontekstu izvanredno uklopila.
Poslusajmo zavrsnu temu sa albuma – The End
Doorsi su nakon njega snimili jos 5 studiskih albuma i jedan u zivo. Svima je zajednicko ishodiste koje su postavili prvim albumom. Interesantno je to da su se nakon godina lutanja, svojim zadnjim albumom LA Woman, vratili svojim korijenima i napravili mozda najbolji album u karijeri. Nazalost nedugo nakon izdavanja LA Woman, Morrison umire u Parizu i tu je jednostavno kraj grupi Doors.
Imao je samo 27 godina.
Ironija sudbine ga je pokopala u aleji velikana na Pariskom groblju.
Na mjesto kojeg zasluzuje svakim svojim atomom.
A povjest, ona se odavna vec oglasila po njegovom pitanju – nalazi se medju velikanima, kako muzickim tako i spisateljskim.
I to zasluzuje svakom notom koju je otpjevao i svakom rijecju koju je napisao.
Preostala trojica clanova izadaju zacudjujuce dobra dva albuma – Other Voices I Full Circle.
1978 godine objavljuju "American Prayer", album kojem su Morrisonu dali sve kredite za postojanje Doorsa ali isto tako album koji je napokon donio Morrisona u ulozi koju je prizeljkivao ciloga zivota.
Donio ga je kao pjesnika prozetim strahovima u zivotu i pitanjima o smrti.
Jos jedna mala zanimljivost o Jimu. Pseudonim i izraz, Mr Mojo Raisin’ je u stvari anagram od njegova imena, Jimi Morrison!
Oliver Stone je 1991 snimija film o Doorsima. Film je na zacudjujuci nacin uspio prikazati esenciju Morrisonovog stvaralastva i neminovan put samodestrukcije.
Osobno, gledam ga u nekom prosjeku svakih 6 miseci.
Eto
Nazalost nisan stiga uploadirat emisiju.
To cu odradit kad se vratin doma tamo pocetkom sedmog miseca.
feta
Post je objavljen 30.03.2011. u 11:00 sati.