Promatram svijet životom svojim. Vidim rezultate gledanja; rezultate procesa gledanja moga. To gledanje jest osnovom 'moći mojih', koje su, kao i sve u mene, posljedica nebrojenih uvjeta. Ništa u mene nije samo od sebe, mada moja misao često to ne može sagledati. Ograničena je nemoćima mojim.
Da bi bolje vidio, vidio stvarno istinski, što sve ovo jest, nastojim naći način gledanja. Vidim kako to moje gledanje ima puno raznih 'filtera' zasjenjenja, dogradnji, koje sve nastaju uslijed djelovanja mene. I ne bi to bilo nešto pogrešno, da sam pri tome svijestan toga. To bi značilo da vidim nešto po sebi, nešto samo svoje u svijetu svome. Istina jest da tako vidim, a viđenje to ne ide bez mene i mojih razloga za to. Ljudi, nažalost, često zanemare tu njihovost i mišljenju pripišu istinitost objektivnu. Kažu da su u pravu. Često isto tvrde i oni koji misle drugačije. Tada se bore za neko pravo. Kao da se bore za prikaz kojim su bliže istini. Taj način djeluje i u nauci. Vremenom, međutim, obaraju se mnoge prethodne spoznaje.
Promatram sve to kroz one sitne, skoro vanprostorne i trenutne inicijative, koje pokreću kod nas energiju. Energija ta mijenja svijet i nas u njemu. Vidim to kao volju.
Volja ta je u mene, je u svakoga.
Promatram tu volju svoju. Ona je ono plodno tlo na kojem djelujem i koje me kao neki tok vodi. Na putu tome mnoge su meni lijepe slike koje nazivamo vizijama. One me vode ostvarenju nekih 'snova'.
Promatram to u sebe i mnogih meni poznatih. Vode nas neke zamisli, koje često nisu ostvarljive. Takove volje često nazivamo 'pustim željama'.
Svijestan sam djelovanja toga i vidim mnoge zablude koje ljude vode. Vidim i mnoge manipulacije. Čovjek je biće koje razvilo je svoj svijet zamisli i želja, kojeg predodređuje svijetu stvarnome. Na taj način često ide udaljavajući se od vrijednosti života i svijeta, narušavajući i osnove dobrote života. Mnoga takova djelovanja sa vrememnom pokažu 'svoje pravo lice'.
Dugo već promatram te putove koji kao da uče one koji nikako da progledaju. Nauk taj ide putovima poraza i razočaranja. Htio bi im reči gdje griješe, ali niti čuju, niti razumiju, niti vide. Da li je i ta moja volja ta 'moja volja'.
Svijet se kreće putem istine. U njemu je sve u divnom skladu, ma kako se nama činilo, jer uglavnom gledamo očima naših želja.
U dubini mene sazrijeva oko kojim vidim, kojim jest istina i put stvaran.
Kao da zastanem u mislima. Kao da vidim, da i sada gledam 'mojim gledanjem'. Ja gledam; to je istina. Istino, gledam, a vidim li? Igram se željama kojima nastojim stvoriti neku izmišljenu ili stvorenu 'ugodu moju'. Istino, tebi se obraćam. Mogu li? Je li i to jedna od mojih želja?
Kao da ulazim u otklanjanje zablude. Želja kao da prerasta u Istinu jedinu. Ta zar išta drugo postoji? Time kao oblikujem svijest svoju. Svijest po istini kao i sve svijesti, ali darovane njoj. To znači odricanje od svojnosti. Kao da dozvolim da me ispuni. I nije time izbrisan život, već on jest život, kao i svi životi. Tek ne razumijem zašto mnogi uporno dokazuju sebe. Ma i ja sam to činio. Ma i sada toga ima. Istino, zašto uporno tjeramo ovo 'svoje', kada jedino po Tebi jest? Zar je to život?
I tako vremenom sve manje želim, i sve više vremena života se radujem Tebi Istino.
Prilagoditi živote Tebi jest dobrota, a to jest prosvjetljivanje svijesti. To nije znanje. To je život po Tebi i Tebi.
I svako dobro činjenja jest dobro po Tebi i neka Hvala Tebi ide. Moja je radost da sam bio osjetom sebe u tome. Divna je spoznaja toga.
Prijatelji dragi, dozvolimo dobroti Njegovoj da djeluje, jer njome radost će srca nam ispuniti. Da, jer i stca naša su po Njemu.
Hvala Ti na daru ovih viđenja … :)
Post je objavljen 25.03.2011. u 16:48 sati.