Kako smo pisali tečno!
Kap po kap.. riječ po riječ..
Išlo je nekada.
Danas te nema.
Riječi te ne spominju više.
Ja sam ostao sam sa svojim nadama,
jer sve su se redom zvale Nada.
Tako smo pisali.. rimovali život.
Tako sam te volio.
Kao da je jedina svrha postati dijelom tebe
na jednoj višoj razini.
Jednom i negdje.
Tako smo pisali,
posle smo se oteli kontroli.
A one, one su bile to nešto
što je stalo.
Zaustavilo se pravo i jasno
između mene i naših riječi.
Proizvodim praznine, pa punim iste
većinom tekućinama..
Ponekad pustim dim
da se uvuče duboko i unutra
da se uslika u svaku poru
tih velikih, crvenih praznina
uguši moja samotna jutra
i pijane večeri.
Tako smo pisali nekada.
Tečno..,
a posle smo se oteli kontroli.
Uglavnom te više ne spominjem riječima
i riječima sam zabranio da me spominju tebi....
tek se još tu i tamo otmem kontroli,
prelomim želju..
pa ti poklonim neku pjesmu
tek da bih mogao sebi reći
kako je eto i to trebalo da se desi.
Post je objavljen 24.03.2011. u 17:52 sati.