Marketing
Zombi otporan na korupciju
Mislav Pasini: »Točka dezorijentacije«, horor roman, Dušević & Kršovnik, Rijeka, 2010.
Već sam rekao da su zombiji sve popularniji kod domaćih horor-pisaca, a evo još jedne potvrde ovome trendu: roman splitskog, u hororu s već tri objavljena romana prokušanog pisca Mislava Pasinija. Za razliku od nekolicine drugih aktualnih zombi-romana hrvatskih i srpskih autora u kojima su zombi-epidemije ograničenih razmjera (recimo samo u Zagrebu ili na nekom udaljenom pustom otoku), Pasini u svom četvrtom romanu Točka dezorijentacije zombi-epidemiju širi na cijelu Hrvatsku te na bliže balkansko okruženje, pa čak, u slutnjama, aluzijama i naznakama, i šire od toga.
Epidemija počinje s požarima poharanog otoka Brača, u kojima prste ima sam Nečastivi, a tu se Pasini poslužio epizodom iz svog ranijeg romana Mrtva straža. Nakon što je Dalmatincima priredio vatreni pakao, Nečastivi se preko mobitela infiltrira u umove preživjelih, i kroz njih najavljuje nove, još gore strahote, koje ubrzo stižu u obliku zombi-epidemije. Ona se širi klasičnim, u ovoj podvrsti horora već kanonskim načinom: koga zombi ugrize, a najčešće i usmrti, jer se nerijetko pritom dobro nahrani njegovim mesom, iznutricama i mozgom (na koricama romana lijepo piše da nije za mlađe od 18 godina!), taj najprije prividno umre, a zatim i sam postane zombi pridružujući se ostalima u proganjanju novih žrtava.
S Brača radnja se seli u Split, i tu se zadržava do kraja romana, a što se sa zombi-epidemijom događa u ostalim krajevima Lijepe naše saznajemo preko televizijskih vijesti koje dopiru do Splićana koji se u obrani od zombija udružuju i posljednju crtu obrane formiraju u Kerumovom trgovačkom centru Joker. Glavni lik romana je specijalni policijski istražitelj u privremenoj otočkoj izolaciji Viktor Salas, kojeg šefovi angažiraju u istrazi serijskih ubojstava koja su u to vrijeme zaredala Hrvatskom, no protiv svoje volje on upada u središte zombi-epidemije i postaje predvodnik »pokreta otpora« u Jokeru, združujući se silom prilika s kriminalcima, fundamentalistima i drugima koji su petnaestak minuta slave dočekali zato što su fizički jači od drugih ili znaju baratati oružjem.
Iako teče kao klasična zombi-horor priča, u kojoj broj nemrtvih proždrljivaca neumitno raste a povremeni bolje karakterizirani epizodisti nakon kratkog herojskog otpora podlegnu jačoj sili i pridružuju se hordi zombija, ovaj roman ima i brojne trash-elemente. Naime, linearna priča o napadima zombija na ljude razbija se humorističkim i apsurdnim digresijama te aluzijama na političke, kulturološke, moralne i seksualne motive. Jedna od svakako smješnijih epizoda je ona kojoj protagonisti svjedoče s krova još uvijek branjenog trgovačkog centra: na ulici se sukobljavaju zombi-Torcida i zombi-Bad Blue Boysi, a na kraju ih sve skupa rastura zombi-policija. Prema kraju romana likovi sve više razmatraju uzroke zombi-epidemije prema obrascima popularnih teorija zavjera, a nakon razrješenja zombi-epidemije napadom američke vojske roman se približava i žanru katastrofe, pa na samom kraju čak i post-apokalipse.
Mnogi bi prosječni građanin Hrvatske poželio da se hrvatskim političarima dogodi nešto barem slično ovome što im se događa u Pasinijevu romanu, a svakako je zanimljiva i jedna od rasprava među posljednjim preživjelim likovima da zombiji, a ne oni živi, simboliziraju hrvatski narod: svedeni su na samo jednu dimenziju, na hodajuća tijela, i imaju samo jednu potrebu, hraniti se ljudskim mesom. Doduše, kako primjećuje jedan lik, zombiji su u toj Hrvatskoj opisanoj u romanu Točka dezorijentacije jedini koji su apsolutno otporni na - korupciju.
(Objavljeno u Glasu Istre, 26. veljače 2011.)
Post je objavljen 22.03.2011. u 08:47 sati.