Pregled posta

7. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Neki čudan zvuk. Melodija je bila poput one iz ratnih filmova, teški ritam i preteški ton. Naglo sam otvorila oči. Skočila sam iz ležećeg položaja u sjedeći preplašenog pogleda, a srce mi je počelo ubrzano kucati. Ruke su zadrhtale. Bila sam na rubu kreveta, onako gola! Gledala sam oko sebe, a onda vidjela da Borna gasi alarm na svom mobitelu. Pogledao me kao da sam luda!



Gledala sam ga i smirila se. Shvatila sam da nije ništa strašno. Samo je devet sati ujutro i Bornin je mobitel htio zaželjeti dobro jutro na krivi način. Borna se počeo smijati, a ja sam se ustala.

- "Melani, skočila si kao da si čula pucnjavu! To je samo alarm!"
- "Meni uopće nije toliko smiješno! Pa kakav je to zvuk?"
- "Zvuk koji djeluje protiv čvrstog sna. Ova rock melodija svih budi!"
- "Da, strašenje za dobro jutro!"
- "Ma užasna si, tebe sigurno budi pjev ptičica!"
- "Baš si bezobrazan!"
- "Nisam, samo sam gladan! Eh, i da... nemoj se ljutiti, ali otkazao sam nam doručak. Smislio sam plan za današnji dan, a plan je takav da idemo na doručak u prirodu. Može li?"
- "Sve može, ali što je za tebe točno 'priroda'?"
- "Idemo u pekaru, kupiti ćemo nešto za jesti, kupiti ćemo malo voća, sokove i grickalice pa ćemo ići prema Bjelolasici. Ondje imam vikendicu. Ostati ćemo ondje do sutra, večeras će se ondje skupiti moji prijatelji pa ćemo jesti pizzu, zapaliti vatru u kaminu i uživati."
- "Ali, Borna, ja sam mislila danas posjetiti svoju tetu, vidjeti stan i otići na kavu s jednim frendom!"
- "Pa ja sam ovo druženje u vikendici dogovorio prije no što si ti odlučila doći zauvijek u Rijeku! Večeras ćemo slaviti uspjeh na poslu, izvukli smo se iz opasne situacije i postigli smo veliku zaradu."
- "U redu, pa ja bih onda samo smetala ondje. Ja ću onda sad pokupiti svoje stvari i idem k tetki. Što je s onim stanom koji si mi sredio?"
- "To iznajmljuje moj kolega s posla, ondje možeš živjeti besplatno ako budeš za njega radila. Ne znam, on će ti to objasniti. Odveo bih te ja sad k njemu, ali on je na putu. Večeras će doći u moju vikendicu, a za dva dana će biti u Rijeci. Do tad možeš biti u hotelu ili idi k tetki."
- "Otići ću svojoj teti, hoteli su skupi."
- "Pa barem imam novaca!"
- "Nema veze, ja ih nemam i ne želim si priuštiti ovakav tretman. A zašto ne mogu k tebi? Pa nikada me nisi odveo u svoj stan, a tri smo godine skupa!"
- "Melani, previše je neuredan da bih te odveo tamo! Trebam ga prvo pospremiti, a ne stigem. Kod kuće me nikada nema, jedino se odem ondje otuširati i presvući. Frižider je prazan, nikada ne jedem doma, a u boravku se skuplja prašina. Jedino znam gdje mi je krevet. Sve je razbacano, jedino držim do svoga ormara u kojemu mi je lista odjeća. Ni to nisam sposoban održavati sam, ja ju nosim na kemijsko čišćenje ili Ivorovoj ženi koja mi to uredno posloži na vješalice i onda mi to Ivor donese. Zato sam ja uvijek uredan! Eto, to je moja velika tajna!"
- "Borna, pa zato imaš mene. Sad to sve mogu raditi ja u tvojemu stanu. Mogu ti puniti frižider i boravak održavat lijepim. Pogotovo krevet!"
- "Frižider mi nije bitan, ja se hranim u restoranima i na poslovnim ručkovima. Naučit ćeš to već!"
- "Ja sam imala dana kada je frižider bio prazan, ali nisam mogla ni pomisliti na restoran."
- "Zaboravi, to je prošlost."
- "Idem se spremiti. Možeš li, molim te, samo pospremiti ove stvari koje si mi kupio? Stavi ih u kofer pa ćeš mi pomoći da ih prenesem tetki!"
- "Dobro. Hajde, spremaj se!"

Izvukla sam iz svoga kofera omiljene traperice i donje rublje. Borna je za to vrijeme spremao sve poklone u novi kofer koji je bio pod krevetom. Prošla sam četkom kroz svoju dugu, crnu kosu. Bila je pomalo valovita, neposlušna, no meka. Borna je sjeo na krevet, bez majice. Privukao me sebi i okrenuo me. Nježno me poljubio u trbuh. Uhvatila sam ga za kosu i nježno mu prstima prošla preko tjemena pa sve do vrata.



Poljubio me još jednom, a onda me pustio i nastavio je sa spremanjem. Ja sam otišla u kupaonicu. Oprala sam zube, Oblikovala kosu i obukla majicu dugih rukava. Bila je to obična majica, pamučna, bijela. Provukla sam crni remen da mi traperice bolje stoje, a na lice sam namazala malo kreme u koju sam pomiješala puder. Usne sam namazala labellom i svijetlim sjajilom, a kapke sam osvježila bijelim sjenilom. Uz rubove oka sam povukla crte crnim tušem, a trepavice sam izvukla svojom omiljenom maskarom. Iza uha sam stavila par kapi Chanelovog parfema i izašla sam iz kupaonice. Borna je za to vrijeme sve stigao pospremiti. Bio je njegov red za kupaonicu, a ja sam vidjela da je on obavio sav posao što se tiče pakiranja i spremanja pa sam ja morala pronaći jedino torbicu i cipele.

Kad sam se približila koferu, vidjela sam da je Borna spremio svu obuću i odjeću osim jedne bijelo-crne torbe i bijelih štikli.



Obula sam se, a u torbicu sam spremila svoj novčanik, toaletnu torbicu, maleno ogledalce koje sam ukrala s police u kupaonici i naravno, parfem! Potražila sam kaput, pregledala jesam li sve uzela i prebacila torbu preko ramena. Kaput sam prebacila preko ruke, uzela sam ljubičasti kofer, a onda je Borna izašao iz kupaonice obučen u crne traperice i običnu bijelu majicu zavrnutih rukava. Bio je obuven u bijele tenisice, a cipele i odjeću od jutros je samo bacio u vrećicu. Uzeo je crni kofer i jednu vreću s odjećom pa je krenuo prema vratima što su vodila u hodnik hotela. Krenula sam za njim. Izašli smo i spustili se do recepcije. Borna je obavio razgovor s nekim novim recepcionerom čije ime nisam stigla vidjeti. Ivor je bio pored njega pa je dotrčao k meni čim me vidio.

- "Dobro jutro, gospođice Melane! Jeste se naspavali?"
- "Dobro jutro i Vama! Jesam, a Vi?"
- "Možete mi govoriti 'ti', ja sam ipak Vaš vozač! Naspavao se baš i nisam, šef je do kasno radio pa sam s njim obavljao neke poslove i tako!"
- "Onda i ti meni govori 'ti'! Nisi manje vrijedan ako si vozač! Pa dobro, što vi radite do kasnih sati?"
- "Bojim se da je prekomplicirano objašnjavati! Moj je šef veoma predan poslu. Živi za to!"
- "A ti? Kada smo razgovarali, spomenuo je da imaš ženu koja mu pere odjeću!"
- "A moglo bi se tako reći, da! Nemam obitelj, ali ima jedna djevojka koja živi u mome stanu. Nismo baš u vezi, ali živimo skupa već nekoliko godina. Imamo kompliciran odnos. To je sve zbog posla!"
- "Pa zašto se ne pokušaš baviti nečim drugim?"
- "Ovo je jako dobar posao, imam dobrog šefa, dobru plaću, a ta žena se ne žali! Imam luksuzan stan u centru, novi namještaj i plaćam sam sve režije. Da nema mene, ona bi bila podstanar negdje, morala bi raditi i ne bi živjela život kako ga sad živi. Ona sad pomaže meni u mom poslu, čisti stan i pere odjeću. Ponekad mi nešto skuha, a ima prijatelje, ide na kave i izlazi."
- "U redu, no jesi li ti pomislio da bi bilo lijepo imati obitelj?"
- "Jesam, no ne s ovom ženom. Upoznati ću vas jednom. Ipak ona radi za šefa kao i ja, svaki dan mu pere i pegla odjeću pa jednom dnevno odemo u moj stan po to!"
- "A čime se ona još bavi?"
- "A svačim, ovisi o kakvim je zadacima riječ!"
- "U redu. Vidim da je vaš posao previše kompliciran!"
- "Da! Idemo li u auto? Šef će doći sam!"
- "Hajde, vodi me!"

Otišli smo iz hotela, a Ivor je uzeo moje kofere i vreću što je Borna držao u ruci. Oba je kofera stavio u prtljažnik, a vreću je stavio na prednje sjedalo. Ja sam otvorila vrata i sjela na stražnje sjedalo. Ivor je sjeo naprijed i onda smo pričekali Bornu. Kad je došao, sjeo je do mene i poljubio me u obraz. Obratio se Ivoru.

- "Vozi do Bonavie, njena tetka živi tamo u jednoj od onih zgrada nad hotelom!"
- "Može, šefe! Jeste Vi riješili meni ono u hotelu?"
- "Jesam, nemaš više nikakvih problema. Samo, ubuduće nemoj ići kad radi Mark! On nam je već toliko usluga napravio da se počeo bahatiti! Sinoć me zvao kad je Melani javila da neće večerati! Zamisli kako je bezobrazan! Trebao si pripaziti, ali sve sam sad riješio!"
- "Kažem Vam, ja sam došao, a on me nije pustio unutra! Nisam ni rekao što želim, očito je nešto krivo pomislio."
- "Znaš ti što je on pomislio, a zbog toga ću imati razgovor s njim danas!"

Ivor je ušutio i uživio se u svoju vožnju, a ja sam pogledala u Bornu!

- "Borna, zar je bilo sinoć problema u hotelu zbog moje večere?"
- "Ma ne, dušo! Ivor je htio vidjeti treba li ti što, rekao sam mu da obiđe malo hotel i provjeri je li sve sigurno. Mark ga je potjerao iz hotela jer je inače Ivor nekada radio u hotelu pa ga Mark ne voli."
- "Zašto ga nije pustio ako si ga ti poslao, a plaćaš hotel?"
- "Jer ga nisam najavio, a svakoga moram najaviti. Bio sam nedostupan jer sam nešto radio, a strogo sam zabranio svake posjete k tebi pa je Mark mogao biti bezobrazan prema Ivoru."
- "Aha, razumijem!"

Približili smo se zgradi u kojoj je živjela moja tetka. Ivor se parkirao pored zgrade, a Borna je izašao i pomogao meni da izađem iz automobila. Uzeli su moju prtljagu i ušli su u zgradu prije mene. Zgrada je bila stara, a stepenište je mirisalo po svježoj boji bijelih zidova koji su bili visoki. Stepenište je bilo široko, išlo je u krug i izgledalo je kao da će se urušiti dok hodaš njime. Ipak, djelovalo je umjetnički, a vrata stanova su bila velika, drvena, baš poput smeđe orgade na kamenom stepeništu. Svaki je korak odzvanjao, a pošto je zgrada imala 8 katova, stubište je bilo visoko i poput tornja. Glasovi su proizvodili jeku.



Moja je tetka živjela na šestome katu. Kada smo stigli pred vrata, Borna me poljubio. Ivor je ostavio prtljagu, namignuo mi i mahnuo. Osmjehnula sam se i mahnula, a Borna me samo poljubio. Šapnuo mi je da će me zvati kad mu pošaljem poruku da mogu razgovarati. Stajala sam pred vratima čekajući da nestanu iz zgrade. Kada su svi zvukovi utihnuli i kada se čulo zatvaranje vanjskih vrata, pokucala sam na drvena vrata pred sobom. Začuo se iza njih meni jako drag, iako pomalo hrapav, no ugodan glas.

- "Tko je?"



Post je objavljen 17.03.2011. u 00:23 sati.