Marketing
o neobavještenim snovima
.
.
ispričala sam mu što sam sanjala, pa sa samodopadnom sigurnošću artistice koja čitav život provocira ravnotežu koračajući po istom uskom rubu, priču završila s mekim:
- ... a onda ste iskoračili iz mog sna.
rekao je smješeći se:
- Suzana, sad ste me baš razvedrili... i zbunili
... i pomalo uplašili.
a ja sam pomislila kako naravno da to kaže; pa on ne može znati da su moji snovi u snu iznimno rijetka i potpuno sigurna mjesta.
...
jeste li se ikad dugo vremena vraćali u isti san koji bi vam se dozvan, izdajući svoju varljivu bit, iz noći u noć pouzdano vraćao, začudan i lijep?
jeste li se ikad žurili sanjati već s večeri ćuteći miris halucinacije u zraku kao što se miriši snijeg koji će pasti?
i jeste li se onda jedne noći iz istog tog sna kojem ste hrlili, probudili, a srce je prestravljeno kucalo jer ste u tom kratkom trenu pred buđenje, najednom jasno vidjeli da su "dobri" likovi oni od kojih treba bježati...
a da su sporedni likovi koje niste puštali u srce sna, nego ste ih samo ćutili na njegovim dalekim periferijama - u stvari bili glavni?
ili su to trebali biti...
... i da u stvari ništa nije kako se činilo...
i da li vam se dogodilo da ste poslije, po buđenju, zaboravili taj san, njegove detalje i tanka prediva sve širih noći u koja vas je umotavao, a zapamtili samo taj osjećaj buđenja?
način na koji vam je san dopustio da ga spremite pod jastuk...
naravno da je.
mislim... svakom se to dogodilo.
pa i meni.
jednom...
na javi.
...
s vremenom vidim da ono što pamtim, što mi znači, i što brojim
nije - kako se bilo u vremenu uz mene... dok smo sanjali
nego - kako se pristajalo na vrijeme bez mene... nakon što smo se probudili.
tessa k
Post je objavljen 11.03.2011. u 10:19 sati.