Emajlirala mi da nije ljuta, govorila o nespojivosti naših humora, ukratko: otpilala. Nije to izravni pogodak, kao ni izravni promašaj - prije bi se moglo govoriti o odgovornosti čitatelja za preslobodno tumačenje napisanoga računajući da je poanta uvijek između redaka. Razmišljam o angažiranju glasnogovornika koji bi potiho zanijekao gromoglasni muk nakon nekoliko neodmjerenih rečenica s pobrkanim iluzijama i aluzijama. Kažem li joj da je volim označit će to kao vrhumac sprdnje. Čini mi se da smo se ozbiljno šalili govoreći da se ne volimo..Trebalo bi skrojiti pravilnik o tumačenju humornoga i sumornoga, kako bi se lakše moglo znati na čemu smo.
Post je objavljen 10.03.2011. u 22:45 sati.