Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

Ne znam koliko sam danas star

Moja je zena umrla i više ništa nije isto. I nikad neće biti.
Znam kada je umrla i znam koliko je vremena prošlo od toga dana. Znam koliko sam godina imao tada. Ne znam koliko sam danas star.
Jednom mi je mama moje poznanice prišla i rekla: Joj, ja sam kao i vi. Bili smo na sportskom terenu, ja znojan i umoran, ona je stajala i gledala kćer i zeta kako se natječu. Starija je od mene, mozda i više od dvadeset godina. Nisam se mogao dosjetiti koja nam je to sličnost. Nastavila je priču i shvatio sam da je udovica. Kao i nekoliko drugih koje su mi se obratile u zadnje vrijeme, ispričala mi je kompletnu povijest bolesti njenoga muža i detaljno opisala zadnje dane. Poslije tog razgovora sam sam sebi pokušavao dokazati da nismo isto, da sam ja mlađi i da to sve cini drugačijim. Nakon nekoga vremena sam shvatio da jesmo isto. Moja je situacija teža utoliko što su moja djeca puno mlađa i još su puno toga trebala dijeliti s mamom. I zbog toga što ću puno stvari, lijepih i manje lijepih, sretnih, svečanih prolaziti bez moje Janje mislieći na to da bi trebala biti tu i uživati u tome. Danas se osjećam kao netko s dvije adrese. Jedna je upisana u osobnu, a druga je mjesto pored moje Janje koje čeka na mene.

Zivot poslije Janje je samo period do preseljenja s jedne adrese na drugu.


Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion


Post je objavljen 10.03.2011. u 22:08 sati.