Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ivan

Marketing

Razumije li netko žene? Uključujući i njih same.

Primjetili ste već u prvom postu što me zapravo najviše žulja. Načelno, nemogućnost utjecaja na sve dijelove svoga života. Pobliže, ženino ponašanje. Njezina nevjera još bliže, ali i logičan niz flertova koji je morao postojati, ali nije konzumiran do kraja. Isto očito ne mojom zaslugom.
Dakale, ukratko, relativno raskošan život, lokalno uspješne karijere, njezina intelektualna, moja, uprkos akademskom obrazovanju, obrtnička. Dvoje djece, 23 zajedničke godine, 22 braka. Prvi puta se desilo nakon 3-4 godine braka, drugi puta pred 9, treći puta nedavno. I konačno. Tako sam odlučio u pokušaju da zadržim bar malo kontrole nad životom. Mada je skupo i nepraktično. I dalje mislim da drugačije nisam mogao. Ne jer je treći puta (ako je ?!), nego jer sam ovaj puta tako osjetio. Ne žalim niti zbog materijalnih gubitaka u ekonomsko nevrijeme, uvjeren sam da ću ih nadoknaditi kroz godine. Niti zbog djece, veliki su i dalje žive s nama oboje, samo naizmjence, a baš nisam siguran niti da bi uopće željeli češće.
Ali žalim zbog izgubljenog vremena, Nepovratno izgubljenog života. Jer mi jest izmakao. Muči me jesam li mogao bolje učiniti, kontrolirati ga bolje, racionalnije. Očito nisam, sve sam saznao na vrijeme, pa ipak sam pogrešno odlučio. Ili nisam? Proveo sam podosta vrlo lijepih godina s njom, zanimljivih, veselih i uzbudljivih. Skoro savršenih. Gotovo bez svađa i problema. Počeo sam posao zlatnih ranih devedesetih, puno drugačije nego sada, prilično sam ponosan na stvoreno, učinjeno, od početnih, posuđenih 2000 DM. Ako se uokvirimo u lokalno, moja obitelj nije željela ništa, a da nije mogla dobiti. Kuću, aute, putovanja, ljetovanja, sve.
I onda ona kaže, točno, imamo skoro savršen brak! Ali me nekada svejedno netko privuče drugačije. Bez ikada i primisli da bih ovo napustila, vi ste mi sve. I ti dramatiziraš s tim odlaskom. Je li ti ikada što nedostajalo od mene? Kao domaćice, ljubavnice ili majke. Ili žene na koju si bio ponosan! Bila sam od mjesec do pet s još trojicom muškaraca. Kada sam mogla, kada vama nisam nedostajala. Uostalom i da sada nisi slučajno saznao, i danas bi bilo tako, uživao bi.
Što je točno. Vjerujem li ja u ideale koji ne postoje. Ili se oni samo dese, ili ne dese, sasvim slučajno. Nisam ju nikada prevario, čak niti ozbiljnije pomislio. Ne zbog ideala, nego jer mi nije trebalo, nisam imao potrebu, niti jedna me nije privukla tako. Nisam baš niti imao vremena, ali ipak sve se stigne u 23 godine, ako baš želiš.
Sav moj ja mi govori da je to što ona čini krivo i neprihvatljivo. Ipak imam razdoblja sumnji. Tražim li ipak dlaku u jajetu? Nemoguće ili bar previše rijetko da bih na tome inzistirao. Dođe li većini žena, možda i muškaraca, da takvo što učine. Ako je tako, jasno mi je da je slijedeći korak mali. Iz dosade, izloženosti velikom društvu, znatiželje, bilo čega. Ili propusta partnera možda, nikada izrečenih, ali nagomilanih? Neke unutarnje, vlastite potrebe? Meni nije, ali znam da to ne znači ništa. Vama? S kojom idejom? Ima li tu uopće pravila, logike, ideje? Naime, osim što sam godinama radio zbilja puno sati, oko svega ostalog sam se iskreno i naizgled uspješno trudio. Zajedničkih izlazaka, proslava sa povodom ili tek izmišljenim, ne pitajući previše, potporom u karijeri iznad uobičajenog, čak i radom u kući i uokolo, u okviru prvog ograničenja. Ili sexom koji iz mojeg kuta izgleda vrlo lijep i uopće ne rijedak.


Post je objavljen 09.03.2011. u 17:58 sati.