Kuglof
Krenuo jedan meca u šetnju.
Levo desno, nadje se u Zemunu, pa u Gospodskoj ulici.
Kakva je to lepa ulica, da ne poveruješ. Na sve strane med u teglicama. Meca gleda i ne može da veruje da postoji toliko lepote na jednom mestu. Luta on od meda do meda, oblizuje se i ne može da se opredeli koji med prvo da gricne.
U sred te lepote neko čudno kamenje, okruglo, pa uvijeno u celofan sa mašnicom. Ima svigh veličina, a tek mirisi... živ čovek, a tek meca, da ne poveruje.
Pita meca
-Jede li se to?
Pogleda ga ozbiljno lice
-Jede se
-A ima li tu brašna?
-Hm ima, ima i dodataka... čokolada, orasi, badem, kajsije... poče da nabraja razne vrste
-A zašto ste stavili rupu u sredinu, da li treba da se luftira, ili da potrošite manje materjala?
Nasmeja se ono ozbiljno lice
- AnaM??
Šta da kažem, nije mi jasno kako me je prepoznala. Neko voli, neko ne, kolače, ali kuglof je boli glava. Ima samo jednu manu. Kaže Mira Kuglof, traje nedelju dana, a meni ne verujem da će izdržati do večere...
Post je objavljen 08.03.2011. u 17:38 sati.