Pregled posta

4. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Noći su bile posebne, svaka na svoj način. U tom mraku možemo mnogo toga otkriti. Ja upravo otkrivam slobodu. Otkrivam i upoznajem novu sebe. U meni nije bilo onoga osjećaja koji sam zamišljala. Nisam bila sretna koliko sam mislila da ću biti kada se moj muškarac pojavi pored mene. Možda nije kako se čini, ali on je nedodirljiv. Nisam ga željela ništa pitati pred Ivorom. Bolje da šutim. Možda ima problema na poslu. Tu je mome razmišljanju došao kraj. Automobil se počeo zaustavljati. Bili smo pred hotelom.

- "Melani, stigli smo!"
- "Zar ću biti u hotelu?"
- "Tek si došla, ovdje ćeš imati mira i ljude koji će te posluživati. Sutra nakon ručka ću doći po tebe pa ću te odvesti u stan. Moraš vidjeti sviđa li ti se."
- "U redu. Ja sam mislila da ćemo biti skupa..."
- "Idem obaviti još nešto, otišao sam ranije s posla da stignem po tebe. Ti se možeš okupati u bazenu, sad ondje nema nikoga. Sve ti je plaćeno i odobreno. Večera ti je za dva sata. Ja ću doći oko ponoći. Budi mi dobra. Žurim se!"
- "Vidimo se! Čuvaj se..."

Ivor mi je otvorio vrata. Izašla sam, a Borna je izašao s druge strane. Uzeo je moj kofer i uhvatio me pod ruku. Šutke smo žurećim korakom ušli u hotel. Bila je to velika bijela zgrada, a ja nikad prije nisam vidjela tako lijepo uređene hotele. Mislila sam da toga ima samo u filmovima. Zidovi su bili čisto bijeli s mnogo slika, diploma, priznanja, a i slika hotela prije nekoliko godina. Namještaj je bio veoma moderan, crnih boja kineskoga stila. Prostorija je bila velika, a pored ulaza je bila i recepcija. Pored recepcije bile su stepenice, a preko puta njih prolaz iznad kojega je pisalo "Blagavaonica". Recepcija je bila dugačka, a recepcioner je bio mladić crne kose, veoma visok i u odijelu. Nisam stigla pručiti prostoriju jer me Borna jako čvrsto držao za ruku i vukao za sobom. Zaustavili smo se pred mladićem. Njegove su oči bile tamne poput noći. Šarenica i zjenica se nisu puno razlikovale. Na uniformi je imao svoje ime. Pisalo je "Mark Horvat". Nasmijala sam se kad sam vidjela njegovo prezime jer sam se i ja tako prezivala.



Borna i Mark su se samo pogledali i bez riječi obavili papirologiju. Borna je uzeo ključ i kofer. Krenuli smo stepenicama do trećeg kata hotela. Moja je soba bila soba na kraju hodnika. Borna je otključao vrata i uveo me. Bio je mrak pa je upalio svijetlo. Zidovi su bili visoki, boje breskve. Namještaj je bio bijel, na zidu su bile slike Rijeke, a na bijelim pločicama bile su visoke biljke u vazama. Prozori su bili visoki i široki, a zavjese su bile žute. S desne strane zida su bila vrata, a s lijeve strane je bio trosjed, pored njega ormarić i police, a između ormarića i polica su bile četiri stepenice. Iznad trosjeda je bila ograda. Uspjela sam virnuti i vidjeti krevet iza ograde. Soba je zbilja bila predivna. U ljepšoj nisam nikad spavala.

- "Ja idem, a ti se lijepo zabavi.Ovdje imaš krevet, televizor, kupaonicu, možeš jesti i ići dolje na bazen! Samo javi recepcioneru, rekao sam mu jutros kad sam rezervirao sobu da te treba paziti."
- "Mogla bi otići na bazen, ali nisam uzela puno odjeće jer je zapravo ni nemam mnogo. Mislim da nemam ni kupaćeg kostima."
- "Kupio sam ti ja odjeću. Napunio sam sve ormare u ovoj sobi. Što god pronađeš u sobi, to je tvoje. Odjeća, cipele, nakit, torbice, sve je tvoje"
- "Borna, ali ja to nisam tražila!"
- "Znam. Da si tražila, ne bi danas ovdje ni bila."

Nisam stigla odgovoriti. Njegove su me usne zaustavile. Nakon što me poljubio, otišao je. Ostala sam sama i počela razgledavati svoju sobu. S koferom sam se popela na one četiri stepenice. Ostavila sam kofer pored bijelog kliznog ormara koji je bio dug koliko i zid. Rekla bih da je duljina 6 metara, a soba je bila široka 10 metara. Bila je to velika prostorija, a nisam brojila onaj hodnik pod sobom.

Otvorila sam kofer. Počela sam skidati odjeću sa sebe. Izula sam se i ostala sam u svojim čipkastim gaćicama. Soba je zbilja divna, ali usamljena sam ovdje. Bila sam i pored njega usamljena, a skupa smo ovdje stajali. Sjela sam na stolicu koja je bila za stolom preko puta kreveta.



Zanima me kako li će izgledati sutrašnji dan i hoće li Borna raditi. Možda bih se zbilja trebala opustiti i ne razmišljati toliko o svemu. Ustala sam se i zaputila se prema onim vratima iza kojih je bila kupaonica koju nisam vidjela. Zbilja, kad sam otvorila vrata, kao da sam pronašla raj.

Pločice su bile crne, a namještaj bijeli. Prozor je također bio visok i preko dana ondje nije potrebno paliti svijetlo. Pustila sam vodu u jacuzziju, pronašla sam šampone i pjenu na polici i priredila sam si kupku. Na vješalici je visjela predivna bijela spavaćica, a novo i oprano donje rublje bilo je složeno na polici. Uronila sam u kupku i zatvorenih očiju čekala da mi se koža smežura.

Voda mi je bila gotovo vruća. Tako je vrijeme prolazilo. Znala sam da će me ubrzo pozvati na večeru pa sam se nekako natjerala van iz kupaonice. Navukla sam bijelu spavaćicu na sebe i kosu sam raspustila te posušila sušilom za kosu. Našla sam četkicu za zube pa sam se spremila na spavanje. Umorno sam doteturala do kreveta na kojemu je bila narančasta deka. Sjela sam i uzela telefon u ruke.

- "Recepcija!"
- "Soba 306, smijem li otkazati večeru?"
- "Dobra večer, Mark pri telefonu! Ispričavam se, ali gospodin Novak mi je rekao da se pobrinem za vas dok on ne dođe!"
- "Zbilja nisam gladna, ujutro ću jesti kada Borna Novak bude ovdje. Hvala na brizi! Ugodnu noć želim!"
- "Također!"



Ostala sam sama na krevetu za dvoje.




Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Post je objavljen 08.03.2011. u 15:56 sati.